struka(e): psihologija | sociologija
vidi još:  Krležijana
Supek, Rudi
hrvatski sociolog, filozof i psiholog
Rođen(a): Zagreb, 8. IV. 1913.
Umr(la)o: Zagreb, 2. I. 1993.
ilustracija
SUPEK, Rudi

Supek, Rudi, hrvatski sociolog, filozof i psiholog (Zagreb, 8. IV. 1913Zagreb, 2. I. 1993). Brat Ivana Supeka. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Od kraja 1939. studirao je psihologiju u Parizu kao stipendist francuske vlade, diplomirao 1940. na Institutu za psihologiju Sveučilišta u Parizu. Nakon njemačke okupacije Francuske pridružio se pokretu otpora. U travnju 1942. uhićen je i zatvoren, u svibnju 1943. predan Gestapou, a u siječnju 1944. interniran u nacistički koncentracijski logor Buchenwald. Nakon oslobođenja vratio se 1946. u Pariz i nastavio studij kliničke psihologije te je doktorirao na Sorbonnei kod Jeana Piageta 1952.

Radio je na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1951–58; od 1956. docent za područje socijalne i kliničke psihologije) te u Institutu za društvena istraživanja u Beogradu (1958–61). Potkraj 1960. izabran je za izvanrednoga profesora na novoosnovanoj katedri za sociologiju na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je 1963. osnovao Odsjek za sociologiju te time utemeljio studij sociologije na Sveučilištu u Zagrebu; na tom je odsjeku radio do umirovljenja 1979 (od 1967. kao redoviti profesor). Predavao je na mnogim sveučilištima u Europi i SAD-u (1969–70. na Sveučilištu Columbia u New Yorku). Sudjelovao je u osnivanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (1964), gdje je bio predstojnik Odjela za sociološka istraživanja. Jedan je od utemeljitelja i glavni urednik časopisa Pogledi (1952–54), te suosnivač (1964) i glavni urednik (1967–73) časopisa Praxis. Bio je inicijator i jedan od osnivača Korčulanske ljetne škole te njezin predsjednik (1963–74). U Međunarodnom sociološkom udruženju (ISA) potaknuo je osnivanje grupe za istraživanje participacije, radničke kontrole i samoupravljanja (od 1978. stalni istraživački odbor ISA-e, kojemu je bio prvi predsjednik).

Bavio se širokim rasponom tema iz područja sociologije, filozofije, psihologije i antropologije. Autor je koncepcije o »polideterminizmu društvenih pojava« koje istražuje na individualnoj, grupnoj i institucionalnoj razini. Također je, nasuprot funkcionalističkoj teoriji društvenoga sustava, formulirao koncepciju grupe, radne organizacije i sustava moći, prema kojoj svugdje gdje dolazi do izražaja ljudska akcija – od dobrovoljnih radnih brigada do industrijske i političke participacije – ne vrijedi obrazac društvenog sustava zasnovan na hijerarhiji i poslušnosti, nego se oblikuje slobodniji oblik društvene organizacije neuvjetovane hijerarhijskim autoritetom. Poziv sociologa je sagledavao kao kritičku protutežu vladajućemu sustavu moći i njegovoj pozitivističkoj racionalizaciji, zauzimajući se za društvo u kojem se slobodno smjenjuju pripadnost grupi ili zajednici i individualni izbor ili samoodređenje. Njegova Sociologija (1963) bila je prvi sociologijski udžbenik za gimnazije u Hrvatskoj. U pionirskom djelu iz područja ekologije Ova jedina zemlja (1973) promišljao je ekološku krizu iz perspektive kritičkog i humanističkog marksizma te preispitivao paradigmu o čovjeku kao gospodaru prirode. Ostale knjige: Egzistencijalizam i dekadencija (1950), Psihologija građanske lirike (1952), Umjetnost i psihologija (1958), Ispitivanje javnog mnijenja (1961), Automatizacija i radnička klasa (1965), Herbert Spencer i biologizam u sociologiji (1965), Sociologija i socijalizam: gledišta (1966), Humanistička inteligencija i politika (1971), Društvene predrasude: socijalno-psihološka razmatranja (1973), Participacija, radnička kontrola i samoupravljanje (1974), Mašta (1979), Psihologija i antropologija (1981), Zanat sociologa: strukturalna analiza (1983), Živjeti nakon historije: prilog dijalektici oslobođenja (1986), Grad po mjeri čovjeka (1987), Modernizam i postmodernizam (1996).

Dobio je Nagradu za znanostvenoistraživački rad »Božidar Adžija« (1968), počasni doktorat Sveučilišta u Uppsali (1977), odlikovanje časnika Legije časti (1989). Njegovim imenom nazvana je nagrada za izniman doprinos u području sociologije (Priznanje »Rudi Supek«) koju je Hrvatsko sociološko društvo utemeljilo 2004.

Citiranje:

Supek, Rudi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 13.2.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/supek-rudi>.