supersimetrija (super- + simetrija), hipotetična simetrija prirode, prema kojoj fermioni i bozoni, unatoč različitoj ulozi i pojavnosti u prirodi, u njezin teorijski opis ulaze na simetričan način. Kako bi se takva simetrija ostvarila u prirodi, svaka čestica mora imati supersimetričnoga partnera. Time svaka opažena čestica ima par koji se od nje razlikuje u spinu, a koji se za sada ne nalazi među opaženim česticama. Neopažanje supersimetričnih partnera upućuje na to da partneri imaju različitu masu, odnosno da je u konačnici supersimetrija u prirodi slomljena. To neopažanje upućuje i na to da su ti partneri wimp čestice tj. slabo međudjelujuće masivne čestice, koje time postaju prirodnim kandidatima za tamnu tvar. Iako neopažene, sve su supersimetrične čestice već dobile imena: partneri običnih bozonskih čestica fermioni su sa sufiksom -ino (fotino, gluino, zino, …), dok su partneri fermiona bozonske čestice s prefiksom s- (selektron, skvark, sneutrino, …). Nešto apstraktnija formulacija supersimetrije, a koja vodi na iste rezultate, dana je u tzv. superprostoru (s dodatnom koordinatom uz već postojeće prostorno-vremenske).
