Tagliavini [taļavi:'ni], Carlo, talijanski lingvist i filolog (Bologna, 18. VI. 1903 – Bologna, 31. V. 1982). Bio je profesor romanske filologije u Nizozemskoj (1927–28), u Madžarskoj (1929–35) te na Sveučilištu u Padovi (1935–73). Bavio se proučavanjima na području romanistike, lingvistike (posebice marginalnih i konzervativnih romanskih area), balkanistike (albanskoga i zadarskoga arbanaškoga, rumunjskoga), hungarologije, ali i proučavanjima izvaneuropskih jezika. Bavio se također pitanjima opće lingvistike i poviješću lingvistike. Djela: Rumunjska gramatika (Grammatica rumena, 1923., njem. prošireno izd. Rumänische Konversationsgrammatik, 1938), Dijalekt Comelica (Il dialetto del Comelico, 1926), Dijalekt Livinallonga (Il dialetto di Livinallongo, 1942), Razmatranje o proširenosti talijanskih pomorskih riječi u balkanskim jezicima (Osservazione sulla diffusione delle parole marinaresche italiane nelle lingue balcaniche, 1942), Izvorišta romanskih jezika (Le origini delle lingue neolatine, 1948., 61972), Povijest poganskih i kršćanskih riječi kroz razdoblja (Storia di parole pagane e cristiane attraverso i tempi, 1963).
