Tarsus [tα'~] (Tarz), grad u pokrajini Mersin, u južnoj Turskoj, 25 km sjeveroistočno od Mersina; 278 470 st. (procjena 2022). Leži na rijeci Berdan (Tarsus), na 23 m nadmorske visine. U okolici ostatci grčkih terma i rimskog amfiteatra, a u gradu rimska vrata i cesta. Crkva sv. Pavla (XII. st.); Velika džamija (XVI. st.). Muzej. Ljuštionice pamuka, automobilska i tekstilna industrija. Proizvodnja poljoprivredne opreme, alata, cigle i keramike. Trgovačko središte okolnoga poljoprivrednog područja (žitarice, uljarice, agrumi). Povoljan prometni položaj; međunarodna zračna luka Çukurova (2024). Prema predaji rodno mjesto sv. Pavla. – Područje današnjega grada bilo je naseljeno već u neolitiku. U starom vijeku pod vlašću Hetita (od XVI. do XIII. st. pr. Kr.), Asiraca (oko 700. pr. Kr.), domaćih vladara (VII. st. pr. Kr.), Babilonaca (VI. st. pr. Kr.), Perzijanaca (V. st. do 333. pr. Kr.), Makedonaca, Seleukida (312. do 102. pr. Kr.), Rimljana i Bizanta (395–613., 965–1081., 1137–98). Za bizantske vladavine značajno trgovačko-obrtničko i kulturno središte južnoga dijela Male Azije, te jedno od prvih središta kršćanstva. Poslije je bio pod vlašću Perzijanaca (613–710/711), Arapa (710/711–965), kraljeva Male Armenije (1081–1137. i 1198–1375), mameluka (1375–1517), Osmanskoga Carstva (1517–1831. i 1839–1922), egipatskoga potkralja Ibrahim-paše (1831–39) i Turske.
