Tavernier [taveʀn∙jẹ'], Jean-Baptiste, francuski putopisac (Pariz, 1605 – Moskva ili Smolensk, 1689). Iz hugenotske obitelji trgovca geografskim kartama. Isprva je bio u službi ugarskoga palatina te vojvode od Mantove (1624–30). Potom je u šest navrata (1630–33., 1638–43., 1643–49., 1651–55., 1657–62. i 1664–68) kao trgovac putovao Osmanskim Carstvom (područjima današnje Turske, Armenije, Sirije i Iraka), Perzijom i Indijom. Boravio je na dvorovima osmanskoga sultana u Carigradu, perzijskoga šaha u Esfahanu i Velikog mogula u Agri te je dospio sve do Jave. Obogativši se trgovinom draguljima i drugim skupocjenim predmetima, preprodao je jedan od najvećih zabilježenih dijamanata francuskom kralju Luju XIV. koji mu je 1669. dodijelio plemićki naslov te je Tavernier 1670. stekao baruniju Aubonne u Savoji. Na kraljev zahtjev napisao je više memoarskih putopisnih zapisa jednostavna stila, s mnoštvom informacija o trgovini, prometu i gospodarstvu azijskih zemalja, u kojima je, osim vlastitih zapažanja, prepričavao i svjedočanstva drugih trgovaca i istraživača: Novo izvješće iz unutrašnjosti saraja velikog gospodara (Nouvelle relation de l’intérieur du sérail de Grand Seigneur, 1675), Šest putovanja Jean-Baptistea Taverniera (Les Six voyages de Jean-Baptiste Tavernier, 1676), Zbirka mnogih izvješća (Recueil de plusieurs relations, 1679). Ta su djela bila vrlo čitana te su do početka XVIII. st. doživjela više izdanja, uz prijevode na engleski, njemački, nizozemski, talijanski i ruski. Pošto je Luj XIV. 1685. ukinuo Nanteski edikt, napustio je 1687. Francusku te je došao u Rusiju (namjeravajući ponovno otići u Perziju).
