struka(e):

tercijar (prema lat. tertiarius: koji sadrži trećinu čega), starije razdoblje kenozoika. Dijeli se u pet epoha: paleocen, eocen, oligocen, miocen i pliocen. Prve tri epohe pripadaju paleogenu, a ostale neogenu. Tercijar je doba velikih paleogeografskih i bioloških promjena. Kao posljedica alpske orogeneze izdignulo se novo ulančano gorje u području sredozemne geosinklinale (Alpe, Karpati, Dinarske planine, Kavkaz, Pireneji, Apenini, Atlas, Himalaja i dr.); time je raspored kopna i mora postao sličan sadašnjemu. Taj se proces nije događao naglo i svagdje jednako, nego u različitim krajevima svijeta različito. Na starim kopnenim površinama, euroazijskom i afričkom kontinentalnom području, a osobito u istočnoj Africi, nastali su mjestimično veliki lomovi, a u vezi s time i znatna vulkanska aktivnost u Škotskoj, na Islandu, u različitim područjima zapadne Europe, u istočnoj Africi.

Naslage tercijara nalaze se sačuvane na znatnim površinama po cijelome svijetu. Nastale su u moru, u bočatim vodama; u slatkoj vodi, a neke i na suhu. Potkraj krede počele su se u nekim dijelovima sredozemne geosinklinale izdizati kopnene površine, a s tim je nastupila regresija mora, koja je zahvatila i neka područja današnje Hrvatske (Istra, Hrvatsko primorje, neki krajevi Dalmacije). Zbog toga u tim područjima iza morskih slojeva nanosa iz gornje krede slijedi niz bituminoznih vapnenačkih naslaga, s nešto lapornih škriljevaca, gline i mjestimično većih količina ugljena (Raša, Podlabin, Podpićan). Za eocenske transgresije mora taložili su se u mnogim hrvatskim krajevima foraminiferski vapnenci (miliolidni, alveolinski i numulitni) i fliš (Istra, Hrvatsko primorje, Dalmacija, Banovina). Potkraj eocena, u vezi s novim pokretima, taložile su se konglomeratične i laporovite naslage s ugljenom.

U oligocenu na području sjeverozapadne Hrvatske nastali su bazeni u kojima su uz taloženje gline i pijeska nastale i znatne količine ugljena. U miocenu je područje današnje panonske Hrvatske bilo poplavljeno velikim rukavom Sredozemnoga mora, koji se pružao od doline Rhône, preko Beča i Panonske nizine prema istoku. Pojedine planine bile su u to doba otoci (→ otočno gorje). U moru su se taložili konglomerati, lapori, gline i litotamnijski vapnenac (→ litavac). Miocenske su starosti i mnoge eruptivne stijene u panonskoj Hrvatskoj (npr. Lončarski vis na Krndiji). U pliocenu se morski rukav raspao u pojedine bazene, u kojima je voda s vremenom postala bočata i slatkovodna. Jedan je od njih Panonski bazen, koji je obuhvaćao sjeverne krajeve Hrvatske. Ondje su se u starijem odsjeku pliocena taložili pretežno lapori s kongerijama (Congeria), a u mlađem odsjeku pijesci s paludinama (Viviparus), koji omogućuju praćenje postupnoga razvoja kućice (→ paludinski slojevi). Unutar pliocenskih naslaga ležišta su nafte (Ivanić-Grad, Gojlo) i lignita (Ivanec, Lepavina, Konjščina).

U kopnenoj flori nastavio se snažan razvoj kritosjemenjača koje su se pojavile već u donjoj kredi. Paleogenu je bila svojstvena velika rasprostranjenost tropskih i suptropskih biljaka (palme, magnolije, lovori) na cijeloj sjevernoj hemisferi, osobito u središnjim dijelovima Europe. Od umjerenih flornih elemenata isticali su se hrast, bukva, kesten, breza i topola. U neogenu se areal tropskih i suptropskih biljaka postupno smanjivao, pa se potkraj neogena približno podudarao sa sadašnjim granicama. U donjem su tercijaru znatnu ulogu imali i u Europi sjevernoamerički i istočnoazijski crnogorični predstavnici – rodovi: Sequoia i Taxodium; poslije su vodeću ulogu postupno preuzimali europski tipovi: bor, smreka, jela i dr. Među kopnenim su životinjama umjesto golemih gmazova prevladavali sisavci, koji su se u tercijaru naglo razvili; osobito je bio jak razvoj kopitara (Artiodactyla – parnoprstaši i Perissodactyta – neparnoprstaši). Poznat je razvojni put konja od eocenskoga roda Hyracotherium, s četiri razvijena prsta i petim zakržljalim, do troprstih oblika kao što je Meryhippus iz srednjega miocena i Hipparion iz pliocena. U njih je u funkciji bio samo srednji prst, a postrani su prsti već bili zakržljali. Evolucija konja počela je i razvila se u Americi, a recentna vrsta migrirala je u Europu. U tercijaru su se razvili i rilaši (Proboscidaea), koji su se u eocenu pojavili u Africi. Prvi predstavnik rilaša bio je Moeritheritum bez rila, a zatim su slijedili npr. Mastodont i Elephas. Kao jedan od postranih ogranaka razvio se u miocenu Deinotherium (Dinotherium), jedan od najvećih kopnenih sisavaca uopće. Među tahoprstašima – parnoprstim kopitarima (Artiodactyla) značajniji su bili rodovi Anthracotherium, Anoplotherium i Prominatherium. U tercijaru su postojale već i zvijeri, glodavci, šišmiši, od tahoprstaša preživači i dr.; svi su se oni tek poslije potpuno razvili. Značajna je bila i pojava polumajmuna i majmuna. Polumajmuni su se priključili izravno na kukcoždere (Insectivora), a razvili su se najjače u paleocenu i eocenu. U oligocenu su se pojavili antropomorfni majmuni. Najpoznatiji fosilni rodovi antropomorfnih majmuna bili su Dryopithecus i Pliopithecus. Osim sisavaca na kopnu su se razvili ptice, kukci, a u slatkim vodama školjke, puževi, rakovi i dr. U moru je život i dalje bio veoma bujan. Među biljkama najznačajnije su bile alge; bilo ih je zelenih (Chlorophyta), smeđih (Phaeophyta), crvenih (Rhodophyta), kremenjašica (Diatomeae) i dr. Od svih algi osobito su se razvile crvene alge iz porodice Corallinaceae (rodovi: Lithothamnium i Lithophyllum), koje su mjestimično živjele u tolikom broju da su iz njihovih vapnenačkih talusa nastali pravi vapnenački grebeni. Među morskim životinjama više nije bilo golemih gmazova, amonita, belemnita ni rudista, ali su se zato jače razvijale mnoge skupine puževa i školjaka. Mnoge su se vrste sisavaca također prilagodile životu u moru, ponajprije promjenom udova za pokretanje. Takvi su kitovi (Cetacea), morske krave (Sirenia) i perajari (Pinnipedia). Snažno su se razvile i morske ribe, osobito koštunjače. Među praživotinjama (Protozoa) važno mjesto zauzimale su foraminifere, i to od velikih (centimetarskih dimenzija) numuliti i alveoline, a od sitnijih (milimetarskih dimenzija) miliolidne foraminifere. U moru je bilo koralja, bodljikaša, crvolikih beskralježnjaka i dr.

Citiranje:

tercijar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 23.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tercijar>.