Thomas [tɔ'məs], Dylan (Marlais), engleski pjesnik velškoga podrijetla (Swansea, 27. X. 1914 – New York, 9. XI. 1953). Napustio je školu u 16. godini te isprva radio kao novinar. Smatra se jednim od najoriginalnijih pjesnika suvremenoga engleskoga jezika; ugledu svojih pjesama pridonio je osebujnim javnim recitiranjem po uzoru na keltske narodne pjevače. Zapažena je već prva njegova pjesma I smrt neće imati prevlast (And Death Shall Have No Dominion, 1933). Prve zbirke 18 pjesama (18 Poems, 1934), Dvadeset pet pjesama (Twenty-Five Poems, 1936) i Zemljovid ljubavi (The Map of Love, 1939) obilježava zvukovna ekspresivnost, snažan emotivni naboj i romantičarska retorika, čime se izdvojio iz središnjih kretanja u engleskom pjesništvu toga razdoblja. U značenjski pročišćenijim zbirkama (Smrti i početci – Deaths and Entrances, 1946; Sabrane pjesme – Collected Poems, 1952., i drugo) razrađivao je teme smrti, izgubljena djetinjstva te odnosa čovjeka i prirode, nesputano povezujući intenzivna osobna iskustva s kršćanskim vjerovanjima i keltskom mitologijom. U njegovu se opusu osobito ističu pjesme Ne idi tiho u tu dobru noć (Do Not Go Gentle into That Good Night), posveta ocu na samrti u obliku villanelle, te Imanje Papratnjak (Fern Hill), doživljaj svijeta iz doba idiličnoga djetinjstva u Walesu. Pisao je i prozna djela, npr. zbirku kratkih priča s autobiografskim elementima Portret umjetnika kao mladoga psa (Portrait of the Artist as a Young Dog, 1940), i drame, npr. radijsku dramu o životu u velškome mjestu Pod Milk Woodom (Under Milk Wood, 1954).
