Tomašević, Ernest, hrvatski slikar i grafičar (Krapina, 12. I. 1897 – Zagreb, 8. V. 1980). Diplomirao 1921. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Lj. Babić); usavršavao se na Umjetničkoj školi u Berlinu (1921–23). U Zagrebu je s O. Postružnikom vodio privatnu umjetničku školu (1923–30), potom je predavao na Obrtnoj školi (1933–40), Akademiji likovnih umjetnosti (1940–49) i Akademiji primijenjene umjetnosti (1949–55). Isprva je, os. u grafici, nastojao pomiriti uravnoteženu kompoziciju i slobodno shvaćanje prostora (Trsje, 1920), potom je 1930-ih u seriji ženskih aktova primjenjivao bogato kolorističko strukturiranje površine (Akt u naslonjaču, 1932). Nakon dodira s ekspresionizmom približio se socijalnom programu Zemlje; kompozicije je gradio čistim bojama (Pri piću, 1935). U sljedećem je razdoblju slikao prigušenim kromatskim vrijednostima (Ksaver, oko 1950; Jesen u Zagorju, 1970). Od 1926. izrađivao je keramiku, os. obojenu keramoskulpturu, naglašenih grotesknih oblika (Rokoko figura, oko 1926). Crtao je kartone za intarzije i predmete umjetničkog obrta, opremao i ilustrirao knjige. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1971).
