Turk, Stanko, hrvatski inženjer elektrotehnike (Bjelovar, 4. III. 1927 – Zagreb, 20. I. 1989). Diplomirao je 1952. na Elektrotehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu na smjeru slabe struje. Radio je u Institutu »Ruđer Bošković« (1952–62) gdje se bavio gradnjom elektroničkih sklopova i brze elektroničke instrumentacije. Doktorirao je 1962. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva), gdje je radio 1962–89 (od 1972. kao redoviti profesor). Zamislio je i organizirao dodiplomski i poslijediplomski studij u području računarskih znanosti. Svojim je znanstvenoistraživačkim projektima postavio temelje za pokretanje raznolikih novih aktivnosti, a rezultate je prikazao u više od 100 radova. Autor je više udžbenika, od kojih su najvažniji: Elektronički sklopovi (1971), Analiza primjenom računala (koautor, 1979), Analiza i projektiranje računalom (koautor, 1989), Računarska grafika (1989), Arhitektura i organizacija digitalnih računala (1988), Računarske mreže (1991). Za znanstvenu djelatnost u području računalske znanosti, tehnike i informatike dobio je Nagradu za znanstvenoistraživački rad »Nikola Tesla« (1977).
