struka(e): geografija, opća | povijest, opća
ilustracija
TUZLA, glavna ulica

Tuzla, grad u istočnoj Bosni, uz rijeku Jalu, u jugozapadnom podnožju Majevice, BiH (Federacija BiH); 74 457 st. (2013; 83 770 st., 1991). Središte je rudarsko-industrijskog bazena s bogatim ležištima ugljena, kamene soli (industrijska proizvodnja u Simin Hanu od 1885) i mnogim granama industrije; kemijski kombinat, metalna, tekstilna, prehrambena industrija i elektroindustrija. Zbog eksploatacije naslaga soli i lignita (nekadašnji rudnik Kreka) u nekim dijelovima grada urušava se tlo, što je u središtu grada iskorišteno za izgradnju slanih jezera (Panonska jezera; salinitet 30 do 40‰) koja služe kao kupalište. Turalibegova (Poljska) džamija iz 1572., Mejdanska džamija iz 1644., Mehmedagina (Jalska) džamija (oko 1600), Huseina Čauša (Džindijska) džamija (XVII. st.), Atik-Behrambegova džamija; Tuzla ima katoličku i pravoslavnu crkvu. Sveučilište je osnovano 1976; Rudarski institut (osnovan 1960. kao Institut za rudarska i kemijsko-tehnološka istraživanja), institut za zavarivanje. Povijesni arhiv; međunarodna galerija portreta (osnovana 1964). Kazalište (prvo bosanskohercegovačko narodno kazalište osnovano u Tuzli 1898). Muzej istočne Bosne, muzej soli. U gradu su se od 1913. do 1980-ih nalazile toplice (Slana Banja) za liječenje tuberkuloze kostiju, ženskih bolesti, reume i dr. Željeznička pruga i cesta Tuzla–Doboj povezuje grad s dolinom Bosne, Tuzla–Brčko s dolinom Save. Međunarodna zračna luka Dubrave. – U antičko doba na području današnje Tuzle nalazilo se naselje Salinae, koje je stradalo najkasnije tijekom dolaska Avara i Slavena u VI. st. Tijekom srednjeg vijeka na širem tuzlanskom području nastalo je raspršeno naselje Soli (Donje i Gornje Soli) koje se nalazilo u sastavu oblasti i županije Soli. Najkasnije tijekom prve polovice XV. st. Donje Soli bile su utvrđene, a pod osmansku vlast obje Soli pale su 1460. Od 1463. do 1510-ih bile su u sastavu hrvatsko-ugarske Srebreničke banovine, a potom Osmanskoga Carstva. Osmanlije su Solima promijenili ime u Tuzla (tur. tuzla: rudnik soli) te ih 1479. proglasili carskim hasom. Prije 1515. uspostavljene su nahije Gornja i Donja Tuzla, koje su se isprva nalazile u sastavu Srebreničkoga, potom Zvorničkoga te naposljetku Tuzlanskoga kadiluka (nakon 1572) u sastavu Zvorničkoga sandžaka. Prije 1548. sagrađeni su obrambeni zidovi oko donjotuzlanskog, a ubrzo i oko gornjotuzlanskoga naselja. Najkasnije od 1730. do 1835. Donja Tuzla bila je sjedište tuzlanske kapetanije. Za potrebe kapetanije u njezinu je središtu bila podignuta 1760–68. tvrđava s kulama. Od 1851. ondje je bilo sjedište zvorničkoga sandžak-bega. Na sastanku bosanskih prvaka u Donjoj Tuzli početkom 1831. za vođu pokreta u Bosni bio je izabran Husein-beg Gradaščević. Zahvaljujući bogatim nalazištima soli te gradnji pruge do Doboja (1885), Tuzla se za austrougarske uprave (1878–1918) razvila u jedno od najjačih rudarskih središta Bosne i Hercegovine, a taj status sačuvala je i tijekom prve Jugoslavije kada se nalazila u sastavu istoimene oblasti (1922–29), sjedište koje je bila, te zatim Drinske banovine (1929–41). Za II. svjetskog rata bila je u sastavu NDH kao sjedište velike župe Usora-Soli (1941–44). Od rujna 1944. bila je u sastavu druge Jugoslavije, kao dio Bosne i Hercegovine.

Citiranje:

Tuzla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 11.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tuzla>.