ubrojivost, uračunljivost, sposobnost pravilno shvatiti značenje zbivanja oko sebe, kao i značenje i posljedice svojih postupaka, te na temelju toga donositi pravilne odluke i razumno upravljati svojim postupcima. Ubrojivost ovisi o psihičkom razvoju i zdravlju. U kaznenom pravu ubrojivost je nužna pretpostavka krivnje i prosuđuje se prema vremenu počinjenja kaznenoga djela (tempus criminis), a utvrđuje ju sud uz pomoć vještaka psihijatara. Smanjena ubrojivost umanjuje krivnju i obično vodi ublaživanju kazne, a neubrojivost isključuje krivnju, pa time i primjenu kaznenopravnih sankcija. U građ. pravu pretpostavka je deliktne sposobnosti, tj. odgovornosti za posljedice svojih radnji. U hrv. pravu ubrojivom i deliktno sposobnom smatra se svaka osoba koja je navršila 14 god. života i koja je psihički zdrava. Djeca do navršene 7. god. života nisu deliktno sposobna; maloljetnik između 7. i 14. god. života smatra se neubrojivim, osim ako se dokaže da je u vrijeme nanošenja štete mogao shvatiti značenje svoje radnje i njezinih posljedica. Osoba koja je štetu uzrokovala u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje (npr. pod utjecajem alkohola, opojnih droga, lijekova i sl.) odgovara za štetu, osim ako dokaže da u takvo stanje nije dospjela svojom krivnjom. Ako je duševno bolesna ili zaostala osoba uzrokovala štetu u stanju trenutačne ubrojivosti (lucidum intervallum), smatra se ubrojivom i odgovornom. Postojanje ubrojivosti sud utvrđuje u svakom pojedinom slučaju, vodeći računa o svojstvima štetnika (stupanj razvoja intelektualnih i duševnih sposobnosti, postojanje psih. smetnji, bolesti i sl.) i o okolnostima konkretnoga štetnog događaja jer različite situacije traže različit stupanj sposobnosti rasuđivanja. Za štete koje uzrokuje neubrojiva osoba načelno odgovara osoba koja je na temelju zakona, odluke nadležnoga tijela ili ugovora dužna voditi nadzor nad njom (npr. roditelj za maloljetno dijete), a neubrojiva osoba samo iznimno, ako to zahtijeva pravičnost.
