ugovorna kazna, odredba kojom se ugovorne strane sporazumijevaju da će dužnik platiti vjerovniku neki novčani iznos ili da će mu dati neku drugu imovinsku korist ako svoju obvezu ne ispuni, ako zakasni s ispunjenjem ili ako ju neuredno ispuni. Za razliku od penala, utvrđuje se sporazumom stranaka. Uloga je ugovorne kazne osigurati ispunjenje obveze i olakšati namirenje nastale štete. Ugovorna kazna u pravilu ne daje dužniku pravo na odustanak od ugovorne obveze, tj. nema značenje odustatnine, već izbor između traženja ispunjenja ugovora ili plaćanja ugovorne kazne zbog neispunjenja pripada vjerovniku. Kada je ugovorna kazna ugovorena za kašnjenje s ispunjenjem obveze, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Pravo na ugovornu kaznu postoji bez obzira na to je li nastala šteta, a vjerovniku pripada pravo na naknadu za štetu koja prelazi iznos ugovorne kazne. Dopušteno ju je ugovarati samo kod nenovčanih obveza, dok se na kašnjenje s ispunjenjem novčane obveze primjenjuju odredbe o zateznim kamatama. Ugovorna kazna mora biti ugovorena u obliku koji je propisan za ugovor na koji se odnosi.
