upaljač, dio projektila (granate, mine, bombe, rakete, torpeda) i minsko-eksplozivnih sredstava (mine, pakleni strojevi, industrijski eksplozivi), koji daje početnu detonaciju, potrebnu za paljenje njihovih eksplozivnih punjenja. Kontaktni upaljač aktivira se pri izravnom dodiru s ciljem (udarni, nagazni, potezno-dodirni upaljač), a može biti trenutačni, inercijski ili usporeni. Nekontaktni upaljač aktivira se u određenom trenutku (tempirni upaljač – pirotehnički, mehanički, elektronski, kemijski), pri određenim uvjetima (blizinski upaljač – radarski, zvučni, ultrazvučni, optičko-elektronički, elektrostatički, magnetski, barometarski, hidrostatički i dr.), ili na daljinu (daljinski upaljač – pirotehnički, električni, radijski).
Upaljač topničkoga projektila obično se sastoji od udarnoga mehanizma, inicijalnoga lanca i sigurnosnoga mehanizma. Udarni mehanizam čine udarač, udarna igla, opruga i nosač, koji pod djelovanjem pobude (udar, nagaz, kemijska reakcija, reakcija na magnetske ili akustične impulse, promjena tlaka i dr.) aktiviraju inicijalni lanac. Inicijalni lanac pojačava početni impuls udarnoga mehanizma eksplozijom snage potrebne za aktiviranje punjenja projektila; obično se sastoji od inicijalne i detonatorske kapsule, te detonatora, a katkad i od usporivača, prijenosnika, mehanizma za samouništenje i dr. Sigurnosni mehanizam čini više osigurača koji priječe neželjeno (prijevremeno) aktiviranje upaljača.