Valent, Flavije (latinski Flavius Valens [fla:'wi·us wa'lens]), rimski car (Cibalae, danas Vinkovci, oko 328 – Hadrianopolis, danas Edirne u Turskoj, 9. VIII. 378). Tijekom vladavine Julijana II. Apostata i Jovijana član carske osobne straže i sudionik pohoda na Perziju. Nakon što je vojska njegova brata Valentinijana I. 364. proglasila carem, imenovan je augustom i suvladarom istočnih dijelova Carstva (uključujući Trakiju, ali bez Ilirika). Nizom zakona braća su regulirala poreze i smanjila korupciju u upravi. Dokidanjem Julijanove vjerske politike, zabranom žrtvovanja i konfiskacijom posjeda hramova vratili su kršćanstvu povlašten položaj, ali su zadržali pravo na vjerske slobode te nisu progonili nekršćane. S prvom prijetnjom susreo se 365. kada se Julijanov rođak Prokopije pobunio i osvojio Carigrad, no 366. Valent ga je porazio i osigurao prijestolje. S prekodunavskim Gotima koji su poduprli Prokopija ratovao je s promjenjivim uspjehom 367–369. Osiguravši mirom nominalnu pobjedu, okrenuo se istočnim granicama i posljednje godine vladavine proveo u Antiohiji. Nezadovoljan Jovijanovim ustupcima Perziji, težio je proširiti teritorij i vratiti rimski utjecaj u Armeniji, ali su ga događaji na zapadu omeli u pripremama za veliki pohod. Skupini prekodunavskih Gota (Tervinzi) dopustio je 376. da se, kao saveznici, nasele na prostor unutarnje Trakije. Međutim, granicu su ubrzo počele prelaziti i druge skupine, a situaciju su pogoršali rimski dužnosnici malverzacijama s isporukom obećane hrane te silovanjem i odvođenjem dijela Gota u roblje. Nezadovoljni postupcima rimske uprave, potpomognuti Hunima i Alanima, Goti su podigli ustanak i započeli pustošenje provincije. Želeći brzo odgovoriti na prijetnju, Valent je – bez da pričeka pomoć zapadnoga dijela Carstva – napao pobunjenike te je u bitki kraj Hadrijanopola (378) poginuo pretrpjevši jedan od najtežih poraza u rimskoj povijesti. Za razliku od Valentinijana podupirao je arijanstvo, iako je upitno je li doista mario za teološke razlike, ili je pak pragmatično podupro struju koja je bila utjecajnija u njegovom dijelu Carstva. Prvi je car koji se pokrstio prije smrti (366) i zadnji za čije je vladavine arijansko učenje imalo utjecaja u rimskoj državi.
