Varda [vaʀda'], Agnès, francuska filmska redateljica i scenaristica (Ixelles kraj Bruxellesa, 30. V. 1928 – Pariz, 29. III. 2019). Rođena je u francusko-grčkoj obitelji koja se 1940. preselila u Sète. Studirala je povijest umjetnosti na École du Louvre i fotografiju na École technique de photographie et de cinéma (ETPC) u Parizu (što je diplomirala 1949) te radila kao fotografkinja. U prvom dugometražnom filmu La Pointe courte (1956) kombinirala je dokumentarističke prizore svakidašnjice ribarskoga naselja u Sèteu i stilizirane dijaloške scene melankolične priče o bračnoj krizi mladih supružnika. Osjećaj za oslikavanje ambijenta pokazala je i u sljedećim igranim filmovima, mahom sa središnjim likovima žena: Cléo od 5 do 7 (Cléo de 5 à 7, 1962), o pjevačici koja, čekajući rezultate testa na karcinom, redefinira vlastiti život, uglavnom snimljen na pariškim ulicama, s vremenom radnje istovjetnim realnomu, Sreća (Le Bonheur, 1965., Srebrni medvjed na berlinskom festivalu), s radnjom u pastoralnom ambijentu i motivom ljubavnoga trokuta, primjer vrhunske plenerističke uporabe kolora, Stvorenja (Les Créatures, 1966), Jedna pjeva, druga ne (Une chante, l’autre pas, 1977), o prijateljstvu dviju žena u kontekstu društvenih promjena 1960-ih i 1970-ih, Documenteur (1981), Bez krova i zakona (Sans toit ni loi, 1985., Zlatni lav u Veneciji), oblikovan nizom retrospekcija i svjedočanstava likova o životu i smrti djevojke skitnice koja se svjesno odlučila na marginalnu egzistenciju. Jacquot iz Nantesa (Jacquot de Nantes, 1991) je lirizmom prožet biografski film o djetinjstvu i adolescenciji njezina supruga Jacquesa Demyja, a Sto i jedna noć Simona Filma (Les Cent et Une Nuits de Simon Cinéma, 1995) metafilmska komedija sjetnog i blago ironičnog ugođaja. Režirala je i niz (često autobiografski intoniranih) dokumentarnih filmova i filmova-eseja, npr. Jane B. prema Agnès V. (Jane B. par Agnès B., 1988), Gospođice su imale 25 godina (Les demoiselles ont eu 25 ans, 1993), Svijet Jacquesa Demyja (L’Univers de Jacques Demy, 1995), Agnèsine plaže (Les plages d’Agnès, 2008), Lica, sela (Visages, Villages, 2017., korežija JR), Varda prema Agnès (Varda par Agnès, 2019). U kasnijem razdoblju karijere izlagala je svoje filmove, fotografije, videoradove i instalacije (Patautopia, Venecijanski bijenale, 2003; Fondation Cartier pour l’Art Contemporain, Pariz, 2009; Centre Pompidou, 2016). Počasnu Zlatnu palmu na Canneskom festivalu dobila je 2015., a 2017. počasnog Oscara.
