Vasiljevski (Vasil’evskij) [vas’i'l’ifskij], Vasilij Grigorjevič (Grigor’evič), ruski povjesničar (Iljinskoje, 2. II. 1838 – Firenca, 25. V. 1899). Diplomirao (1860) i doktorirao (1879) povijest na Sveučilištu u Sankt Peterburgu, gdje je predavao od 1870. Od 1890. redoviti član Akademije znanosti u Sankt Peterburgu te od 1888. vanjski član Srpske akademije nauka i umetnosti. Prvi povjesničar koji je pozornost posvetio unutrašnjoj, osobito agrarnoj povijesti Bizanta i naglasio ulogu Slavena u bizantskoj povijesti. Također je imao velike zasluge u istraživanju bizantsko-ruskih odnosa X–XII. st. Godine 1894. pokrenuo je časopis Vizantijskij vremennik te mu bio glavni urednik. Glavna djela: Zakonodavstvo ikonoboraca (Zakonodatel’stvo ikonoborcev, 1878) i Građa za unutrašnju povijest bizantske države (Materialy dlja vnutrennej istorii Vizantijskogo gosudarstva, 1879–80).
