Verbőczy (Werbőczi) [vε'rbø:ci], István (Stephanus Verbecius, de Verbőcz), ugarski pravnik (Verbőcz, danas Verbovec, Ukrajina, oko 1458 – Budim, 13. X. 1541). Studij prava i filozofije završio u Beču. Sudac kraljevskoga suda i protonotar, 1514. imenovan za kraljevskog personala; obavljao i diplomatske misije (u poslanstvu rimsko-njemačkog cara Karla V. Habsburškoga na Saboru u Wormsu i dr.). Od 1498. bio je predstavnik nižega plemstva u ugarskom staleškom Saboru. Prevratnim izborom nižega plemstva 1525. postao ugarski palatin. Iduće godine osuđen zbog nevjere, uspio se spasiti bijegom rođaku I. Zapolji. Kao njegov kancelar i namjesnik, pregovarao s Osmanlijama o vojnoj pomoći protiv Ferdinanda I.; za osmanske vladavine bio je sudac u Pešti. Sastavio je, na latinskom jeziku, opsežnu i vrlo značajnu zbirku običajnoga prava Tripartit, koja je bila temeljnim izvorom građanskoga prava u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj sve do sredine XIX. st.
