Vicentino [vičenti:'no], Nicola, talijanski glazbeni teoretičar i skladatelj (Vicenza, 1511 – Milano, 1575. ili 1576). Klerik, isprva djelovao u Ferrari pod pokroviteljstvom kardinala Ippolita II. d’Estea, a potom od 1563. kao maestro di cappella katedrale u rodnoj Vicenzi te od 1565. u Milanu, gdje je umro u epidemiji kuge. Glavno njegovo djelo teorijska je rasprava Stara glazba svedena na modernu praksu (L’antica musica ridotta alla moderna prattica, 1555), u kojemu u dijelu o glazbenoj praksi raspravlja o melodijskim funkcijama intervala u tri roda (dijatonski, kromatski i enharmonijski) te o idejama o novom načinu skladanja. Konstruirao je i dva glazbala, arcicembalo i arciorgano, s više manuala na kojima su se mogli izvoditi tonovi svih triju rodova. Vicentino je zaslužan za vizionarske novosti kojima je omogućio relativizaciju starih crkvenih glazbenih ljestvica i otvorio teorijske puteve prema novomu kromatskom stilu i sustavu temperiranoga ugađanja barokne glazbe. Skladao je nekoliko zbirki madrigala i moteta.
