Vincent iz Beauvaisa (francuski Vincent de Beauvais [vɛ̃sɑ̃' də bovε'], latinizirano Vincentius Bellovacensis), francuski enciklopedist i pisac (između 1180. i 1190 – oko 1264). Oko 1220. u samostanu sv. Jakova u Parizu stupio je u dominikanski red, a oko 1230. najvjerojatnije prešao u samostan u Beauvaisu. Od 1246. do 1260. boravio je u Royaumontu kraj Pariza, gdje je poučavao na dvorskoj samostanskoj školi. Autor je monumentalnoga kompendija na latinskome Veće zrcalo (Speculum maius), najopsežnije i najutjecajnije srednjovjekovne enciklopedije u kojoj se zrcale kultura, znanje i misao visokoskolastičkoga europskog društva. Započevši to djelo oko 1240. kao dvodijelni lucidar, Vincent ga je do smrti neprestano revidirao, te je ono doseglo 9885 poglavlja u 80 knjiga podijeljenih u idealna četiri dijela (prirodoslovlje, znanjâ, etika, povijest) koja, oslonjena na više od 550 grčkih, latinskih, arapskih i židovskih izvora, zrcale narativnu i temporalnu strukturu Biblije (u pojedinim područjima Vincent se prvi koristio abecednom strukturom). Zrcalo prirode (Speculum naturale) opisuje Božje stvaranje svijeta i sav postojeći svijet u tradiciji Plinija i Izidora Seviljskoga, od kozmografije, flore i faune, mineralogije itd. do anatomije, fiziologije i psihologije čovjeka; Zrcalo povijesti (Speculum historiale) prikazuje povijest čovječanstva od stvaranja svijeta do 1250. Središnja dva dijela ostala su neostvarena: od preostale je građe Vincent priredio nedovršeno Zrcalo naukâ (Speculum doctrinale), pregled svih zapadnomu svijetu poznatih teorijskih znanja i praktičnih umijeća, uključujući lingvistiku, književnost, umjetnost, pravo, ekonomiju, politiku, teologiju i filozofiju te medicinu, ljudska zanimanja i obrte, a nenapisano Zrcalo ćudoređa (Speculum morale) pridodano je kasnijim tiskanim izdanjima u obliku sažetka moralnog nauka Tome Akvinskoga i Stjepana Burbonskoga koji je između 1310. i 1320. sastavio nepoznati autor. O popularnosti djela, napose Zrcala povijesti koje je sačuvano u 37 prijepisa, svjedoči oko 300 prijepisa, mahom djelomičnih (cjelovito Veće zrcalo poznato je u samo dva prijepisa, iz 1280. te iz XIV. st.); djelomice ili u potpunosti prevedeno je na francuski, flamanski, katalonski, španjolski i njemački, te utjecalo na Jakova Varaginskoga, Jeana de Meunga, Geoffreyja Chaucera i dr. Vincent je za boravka u Royaumontu napisao teološka djela O milosti (Liber gratie) i O svetom Trojstvu (Liber de sancta Trinitate) te pedagoške rasprave O odgoju plemenitaške djece (De eruditione filiorum nobilium) i O ćudorednom odgoju prijestolonasljednika (De morali principis institutione), dijelove većega, nedovršenog djela pisanoga za kralja Luja IX. Svetoga. Sačuvano je više rukopisa s teološkim djelima koja mu se pripisuju.
