Višeslav (lat. Vvissasclavus ili Vuissasclavus), knez, najvjerojatnije početkom IX. st. Njegovo se ime prvi i jedini put spominje na nedatiranoj krstionici – po njem najčešće zvanoj Višeslavova krstionica (također Krstionica s imenom kneza Višeslava ili pak Krstionica svećenika Ivana), koja je različito tumačena u historiografiji. Iz latinskog se natpisa saznaje da je krsni zdenac dao izraditi svećenik Ivan, u čast sv. Ivana Krstitelja, u doba kneza Višeslava (SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI), za kojega se, međutim, ne navodi kojim je narodom ili prostorom vladao.
Monolitna šesterostranična krstionica – visine 88 cm, promjera 120 cm, blago sužena prema dnu – uočena je u XIX. st. u Veneciji, u kapucinskom samostanu Il Redentore (Presvetog Otkupitelja) na otočiću Guidecca, a 1853. bila je prenesena u Muzej Correr. Posredovanjem zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca zamijenjena je 1942. za dvije slike Vittorea Carpaccija iz Strossmayerove galerije te, u povodu obilježavanja 1300. obljetnice pokrštavanja Hrvata (tradicionalno datirano 641), postavljena u atrij palače HAZU-a u Zagrebu, gdje je stajala do 1958., kada je prenesena u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Likovnostilske, paleografske i epigrafske analize dale su, s obzirom na široku vremensku (IX–XI. st.) i prostornu rasprostranjenost pojedinih elemenata krstionice, različite rezultate. Većina istraživača drži da je nastala početkom IX. st. (R. Cattaneo, E. Stuckelberg, L. Jelić, F. Šišić, Lj. Karaman, J. Belošević, T. Raukar, V. Delonga, M. Matijević Sokol, P. Komatina), no u novije su doba obnovljeni prethodno odbačeni prijedlozi da ju se datira na kraj IX. st. (I. Kukuljević Sakcinski, G. Ferrari-Cupilli, F. Rački, N. Jakšić, A. Uglešić), dok su smještanja u treće desetljeće IX. st. (S. Gunjača, V. Posavec) i XI. st. (M. Šeper, N. Klaić, Ž. Rapanić, I. Goldstein) u potpunosti napuštena. Analize se međutim slažu da natpis, uklesan uz gornji rub te zbog duljine završen na dvjema stranama krstionice, odlikuje visoka razina epigrafske vrsnoće.
Podrijetlo krstionice ostaje prijeporno i vezano uz ideje kojim je prostorom knez Višeslav mogao vladati. Prvotnom mišljenju (E. Cicogne) da je riječ o krstionici izrađenoj u Veneciji za ruskoga kneza suprotstavili su se već Ivan Kukuljević Sakcinski – koji je u njem prepoznao najprije srpskog, a poslije zahumskoga kneza – te Giuseppe Ferrari-Cupilli, koji je prvi iznio danas najrašireniju tezu da je riječ o inače nepoznatom hrvatskom vladaru. Ferrari-Cupilli je, na temelju danas izgubljenog rukopisa, tzv. Anonim Filippi (kraj XVIII. st.), iznio hipotezu da je krstionica odnesena iz crkve sv. Asela (Anselma) u Ninu 1746. upravo Višeslavova. Tada oblikovana stajališta prema kojima bi krstionica bila istočnojadranske provenijencije i odnesena za razdoblja mletačke uprave, odnosno pak izrađena u samoj Veneciji za potrebe nekog slavenskog kneza kojemu u konačnici nije isporučena, održala su se do danas. U međuvremenu provedene paleografsko-epigrafske analize kao ni pokušaji povezivanja u tekstu spomenutog svećenika Ivana s drugim inače poznatim povijesnim osobama (najčešće Ivanom što ga papa Ivan VIII. spominje u pismu knezu Branimiru 879) nisu doveli do konsenzusa među stručnjacima. Prihvativši Ferrari-Cupillijevu hipotezu o ninskom podrijetlu kao moguću, te uzevši u obzir prevladavajuće datacije spomenika, historiografija je od tada Višeslava tumačila ponajprije kao hrvatskog vladara oko 800., prethodnika (možda i oca) kneza Borne, a povremeno, osobito u novije doba, vladara s kraja IX. st., Domagojeva nasljednika (možda i sina), odnosno kneza 876–878/9. Takva su tumačenja ojačana recentnim petrografskim analizama kojima je dokazano da je krstionica izrađena od prokoneškog mramora, tj. da bi podrijetlom mogla biti smještena u kontekst istočnojadranske obale. Međutim, različito su tumačeni, i s Višeslavovom krstionicom moguće nepodudarni, opisi ninskoga zdenca u historiografskim izvorima, a arheološka istraživanja još uvijek nisu nedvosmisleno smjestila krstionicu u okvir ninskoga katedralnog kompleksa.
Kukuljevićeva pak razmišljanja o tome da bi Višeslav mogao biti istovjetan tobožnjem zahumskom knezu Viševiću (Vuševiću; grč. Βουσεβούτζη, Vousevoútzē) s kraja IX. st., ocu kneza Mihajla Viševića, ili pak srpskom knezu Vojislavu (Vojslavu; grč. Βοϊσέσθλαβος, Voïsésthlavos), koji je vladao između sredine VIII. st. i prve polovice IX. st., dugo su bila odbačena, no u novije su doba dijelom aktualizirana. Ipak, unatoč neupitnoj pripadnosti Boke kotorske karolinškom krugu, kao i određenim sličnostima ondašnjih natpisa s onim krstionice, dvojbenim ostaje čitanje izvornih grčkih imena spomenutih vladara, tj. njihovo razrješavanje imenom Višeslav, kao i pretpostavka da bi prostor Zahumlja početkom IX. st., prije stjecanja samostalnosti, bio pod upravom srpskih kneževa.
Stoga je, na temelju sačuvanog epigrafskog zapisa, sigurno samo to da je Višeslav bio knez neke slavenske skupine na području na kojem su Karolinzi širili kršćanstvo – najvjerojatnije početkom ili pak pokraj IX. st.
