Wallis i Futuna

Wallis i Futuna (franc. izgovor [wali's ~ futuna']), francuski prekomorski posjed u jugozapadnome dijelu Tihog oceana, 400 km zapadno od Samoe; obuhvaća 142 km² s 11 151 st. (2023). Sastoji se od dvije otočne skupine – Wallis koju čine otok Uvéa (Wallis; 76 km²) i petnaestak nenaseljenih otočića i Futuna (također Horn) koju čine otok Futuna i nenaseljeni otok Alofi – međusobno udaljene približno 250 km. Gotovo dvije trećine stanovnika (pretežno Polinezijaca) živi na otoku Uvéi, na kojem se nalazi i upravno središte i najveće naselje Mata-Utu (Matā‘utu; 984 st., 2023). Klima je tropska s prosječnom godišnjom temperaturom od 26,6 ºC i vrlo visokom vlagom (više od 80%); godišnja količina oborina 2500 do 3000 mm. Otoci su vulkanskoga i koraljnoga podrijetla obrasli vlažnom tropskom šumom. Uzgajaju se kokosova palma (izvoz kopre) i povrće; stočarstvo (svinja); ribarstvo. Prehrambena industrija; tradicionalni obrti. Redovite brodske i zračne veze s Novom Kaledonijom. – Otoke su od VIII. st. pr. Kr. naseljavali Polinezijci te su ondje nastala tri tradicionalna kraljevstva (jedno od XI. st. na Wallisu i dva od XVII. st. na Futuni). Na Futunu su prvi od Europljana došli Nizozemci 1616., a na Wallis engleski kapetan Samuel Wallis (po kojem je dobio ime) 1767. Aktivnošću francuskih misionara od kraja 1830-ih otoci su prihvatili rimokatoličanstvo. Wallis je postao francuski protektorat 1887., a Futuna 1888. te su iste godine administrativno objedinjeni. Na Wallisu je 1942–46. bila američka vojna baza. Potkraj 1959. otočje se na referendumu izjasnilo za integraciju s Francuskom te od 1961. ima status prekomorskoga teritorija, a od 2003. prekomorske zajednice (tradicionalni vladari zadržali su običajna prava).