Wheeler [ʍi:'ləɹ], John Archibald, američki fizičar (Jacksonville, 9. VII. 1911 – Hightstown, 13. IV. 2008). Doktorirao fiziku na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu 1933. Od 1938. bio je profesor na Princetonskom sveučilištu, a od 1977. u Austinu, na Teksaškom sveučilištu. Značajni su njegovi doprinosi nuklearnoj fizici i kozmologiji. Godine 1937. uveo je S-matricu, važnu u fizici elementarnih čestica. U suradnji s Nielsom Bohrom 1939. izučavao je nuklearnu fisiju, što je rezultiralo radom u kojem je postavljena teorijska osnova oslobađanja nuklearne energije. Ratna i poratna zbivanja u dva su ga navrata usmjerila na vojne projekte. Godine 1942–45., u okviru Projekta Manhattan (izradba američke atomske bombe), radio je na razvoju metoda za nadzor nuklearnih reaktora, a 1950–53. sudjelovao je u razvoju hidrogenske bombe. Nakon toga se predao izučavanju Einsteinove opće teorije relativnosti i njezina spoja s kvantnom teorijom. Pri proučavanju strukture prostora-vremena 1962. je s američkim fizičarom Charlesom Williamom Misnerom razvio tzv. geometrodinamiku. Uz to se bavio i gravitacijskim kolapsom zvijezda, a za kolabirajuće stanje dovoljno masivne zvijezde uveo je naziv crne rupe. U javnom životu zastupao je, prema Bohrovu uzoru, tzv. odgovornu znanost i međunarodnu suradnju (načelo otvorenoga svijeta), te djelovao u mnogim povjerenstvima za razoružavanje.
