Williams [wi'l·jəmz], Hank (pravo ime Hiram), američki country-kantautor (Butler County, Alabama, 17. IX. 1923 – Oak Hill, West Virginia, 1. I. 1953). Odrastao je u ruralnom okruženju američkoga Juga, a prve je glazbene poduke primio od majke koja je bila crkvena orguljašica; isprva je svirao harmoniku, a od osme godine gitaru, usavršivši pjevački i svirački stil uz pomoć afroameričkog svirača bluesa Rufusa »Tee Tot« Paynea. U početku se oblikovao pod utjecajem »oca country-glazbe« Jimmieja Rodgersa, a – nastupajući bez pojačala – bio je prinuđen pjevati punim grlom, pod utjecajem Roya Acuffa, »kralja countryja«. Prvi profesionalni angažman dobio je 1937. na radijskoj postaji WSFA u Montgomeryju te je do 1942. koncertno nastupao sa svojim pratećim sastavom The Drifting Cowboys. Za II. svjetskog rata oslobođen vojne obveze (zbog prirođenog deformiteta kralježnice), radio je slabo plaćene manualne poslove u Oregonu i Alabami, a nakon rata objavio pjesmaricu Autorske pjesme Hanka Williamsa (Original Songs of Hank Williams, 1945) te prvi singl »Never Again (Will I Knock on Your Door)«. Nakon uspjeha pjesme »Move It On Over« (1947), ranog primjera glazbene strukture rock and rolla, dobio je stalni angažman u popularnom programu Louisiana Hayride radijske postaje u Shreveportu; 1948. snimio je »Honky Tonkin’«, a 1949. stekao široku popularnost reinterpretacijom standarda »Lovesick Blues«, što mu je otvorilo vrata elitnog i utjecajnog radijskog programa Grand Ole Opry u Nashvilleu. Za života je objavio dva albuma, Hank Williams Sings (1951) i Moanin’ the Blues (1952), a 30 pjesama ušlo mu je u vrhove američkih glazbenih ljestvica. Pod imenom Luke the Drifter objavio je 1950–52. niz recitativnih, mahom spiritualnih, pjesama (objedinjenih 1953. na albumu Hank Williams as Luke the Drifter). Izrazite zdravstvene poteškoće, neuspjela operacija, ovisnost o lijekovima, nemiran privatni život i kronični alkoholizam prouzročili su njegovu ranu smrt. Williams je u svojim najboljim autorskim skladbama i njihovim snimkama (»I Can’t Get You Off of My Mind«, 1948; »I Saw the Light«, 1948; »I’m So Lonesome I Could Cry«, 1949; »Cold, Cold Heart«, 1951; »Hey, Good Lookin’«, 1951; »(I Heard That) Lonesome Whistle«, 1951; »Honky Tonk Blues«, 1952; »Jambalaya (On the Bayou)«, 1952; »Your Cheatin’ Heart«, 1953) emotivnu izravnost countryja kombinirao s jednostavnim poetskim izričajem te vokalnim fraziranjem i ritmom karakterističnim za blues, pridonijevši stvaranju stilske podvrste tzv. honky-tonk glazbe. Upamćen kao utjelovljenje samotnoga, lutajućeg kauboja-pjesnika okovana ljubavnom patnjom, osobnim porocima i zlom srećom, odnosno razočarani, senzibilni kantautor u neprekidnoj potrazi za iskupljenjem, jedan je od utemeljitelja moderne country-glazbe, a utjecao je na sve važnije izvođače kako countryja, tako i rocka and rolla te folk-rocka. Postumno je 1961. uvršten u Kuću slavnih country-glazbe (Country Music Hall of Fame) te 1987. u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
