writ [rit], u anglosaskom pravu, pisana naredba izdana u ime vladara ili države u povodu sudskoga ili upravnoga postupka. Najvažnija je vrsta w. koji uz pristojbu izdaje kraljevska kancelarija radi pokretanja parničnoga ili kaznenoga postupka pred kralj. sudom (original writ); izvorno izdavana od slučaja do slučaja, postupno je prerasla u sustav formaliziranih naredbi (koje nose lat. naziv prema specifičnom zahtjevu koji sadrže, npr. fieri facias, sub poena) s pripadnim sudskim postupkom. Engl. sustav parničnoga postupka obilježen velikim brojem tih odluka pojednostavnjivan je reformama 1832–75., a sam pojam writ je pri unifikaciji parničnoga postupka pred kraljevskim i lokalnim sudovima 1999. zamijenjen pojmom claim form. Writ postoji i dalje u kaznenom i izbornom postupku Engleske te u pravnim sustavima država koje su prihvatile engl. common law, s tim što se u republikama (SAD, Indija) izdaje u ime države.
