zabrana, u lingvističkoj pragmatici, termin za govorni čin kojim se što zabranjuje; mnogi jezici imaju posebne gramatičke oblike za izražavanje zabrane, npr. poseban glagolski način prohibitiv, ili osobit oblik glagolske negacije koji se upotrebljava pri izricanju zabrane (npr. starogrčka prohibitivna negacija mḗ spram obične negacije ou/k/). U hrvatskom se za izricanje zabrane upotrebljavaju, uz običnu negaciju ne, i prohibitivni oblici nemoj, nemojmo, nemojte.
