zajedničko vlasništvo, pravo vlasništva više osoba na istoj nepodijeljenoj stvari s udjelima koji nisu određeni, ali su odredivi; skupno vlasništvo. Postojalo je u povijesti u zajednicama čije se gospodarstvo temeljilo na kolektivističkom privređivanju. Kod zajedničkoga vlasništva postoji određena veza osobnopravne naravi među zajedničarima. Oni imaju jednake ovlasti kao i bilo koji vlasnik, ali ih izvršavaju svi zajedno. Plodovi i druge koristi od zajedničke stvari pripadaju im jednako. Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose solidarno. Zajedničari imaju pravo na diobu zajedničke stvari, kojom postaju suvlasnici. U suvremenim zakonodavstvima zajedničko vlasništvo je rijetkost. U hrvatskom pravu stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona te postoji u nasljedničkoj zajednici, kod ugovora o ortaštvu i kod zajedničke pričuve, a nekad je postojala i kod zajedničke imovine bračnih i izvanbračnih drugova, kućnih zadruga, na zajedničkim dijelovima obiteljske stambene zgrade i sl.
