zakon spojenih posuda

zakon spojenih posuda, fizikalni zakon o gibanju tekućine u međusobno povezanim posudama koji tvrdi da tekućina održava jednaku horizontalnu razinu tako što se slobodnim gibanjem prelijeva iz jedne posude u drugu neovisno o obliku tih posuda. Primjerice, ako se u jednu od spojenih posuda dolije dodatna tekućina, horizontalna razina tekućine jednako će se povisiti u svim povezanim posudama. Zakon se praktično primjenjuje pri gradnji vodovoda od Rimskoga Carstva do danas, a teorijski ga je prvi protumačio Simon Stevin.

Zakon spojenih posuda prestaje vrijediti ako su posude vrlo uske i pojavljuje se kapilarnost.