struka(e): botanika | biologija
ilustracija
ZAMETAK
ilustracija
ZAMETAK, pileta (lijevo) i čovjeka (desno) - 1. korion, 2. amnion, 3. zametak, 4. alantois, 5. žumančana vrećica, 6. fetalni dio posteljice, 7. majčinski dio posteljice, 8. pupkovina

zametak, razvojni stadij nekog organizma nakon oplodnje, u kojem obično završava diferencijacija organa (→ organogeneza). Zametak ljudskog organizma od začeća do približno 14. dana nakon oplodnje naziva se rani embrij, do 12. tjedna trudnoće embrij, a za sljedeće stadije do poroda upotrebljava se naziv plod ili fetus. Proučavanjem razvoja zametka bavi se → embriologija.

Razvoj zametka (embriogeneza) životinja

Razvoj zametka (embriogeneza) životinja počinje odmah nakon oplodnje jajne stanice te u svih višestaničnih životinja obuhvaća niz složenih procesa, koji se očituju kao dioba, diferencijacija stanica i rast. U kralježnjaka se razvoj zametka odvija u šest faza. Prva razvojna faza počinje stvaranjem oplođene jajne stanice (zigote), koja se potom ubrzano mitotički dijeli (→ brazdanje). Broj tako nastalih stanica (blastomera) povećava se u geometrijskoj progresiji, bez povećanja samoga zametka. Blastomere se grupiraju u okruglu nakupinu stanica, morulu (tako nazvanu zbog sličnosti s dudovim plodom). U sljedećem stadiju, blastomere se nastavljaju dijeliti, kružno se poredaju oko središnje šupljine (blastocela) te u nju počinju izlučivati tekućinu. Tako oblikovana mjehurasta tvorba naziva se → blastula. U blastuli je svaka stanica u dodiru s različitim susjednim stanicama čije međusobne interakcije dovode do sljedeće razvojne faze, gastrulacije (→ gastrula), koja je obilježena stvaranjem zametnih listića. Proces gastrulacije započinje masovnim premještanjem stanica s površine blastule prema unutra, u blastocel. Može se odvijati na više načina. Tipični stadiji gastrulacije mogu se opisati na primjeru najnižega kralježnjaka, kopljače (Branchiostoma lanceolatum). Kada se približno polovica stanica blastule premjesti prema unutrašnjosti, slijedi uvrnuće (invaginacija) donjega dijela, koje napreduje sve dok se donji uvrnuti dio iznutra ne dodirne s gornjim dijelom. Time se blastomere poredaju u dva sloja, stvarajući osnovu za vanjski i unutar. zametni listić (→ ektoderm ili epiplast; endoderm ili entoderm), a šupljina koja je nastala uvrnućem čini tzv. pracrijevo ili arhenteron s primitivnim otvorom (prausta ili blastopor). Ubrzo nakon toga, između ektoderma i endoderma, počinje se formirati i srednji zametni listić (→ mezoderm). U sljedećoj fazi razvoja kralježnjaka, tri zametna listića počinju se transformirati u tjelesna tkiva i organe. Proces tkivne → diferencijacije počinje formiranjem dviju struktura karakterističnih samo za kralježnjake: notokorda i neuralne cijevi. Stvaranje notokorda i neuralne cijevi (neurulacija) prvi je proces organogeneze. Notokord se počinje uočavati odmah nakon završene gastrulacije. Formira se iz mezoderma, u središnjoj liniji leđne strane zametka, tako što se dio mezodermalnih stanica odigne i odijeli, te se poput čvrstoga štapa pruža od prednjega do stražnjega kraja ličinke kopljače; notokord je osnova primitivnog osovinskoga kostura, od kojega poslije nastaje svitak (chorda dorsalis). Ubrzano množenje stanica na leđnoj strani ličinke kopljače stvara zadebljanje u ektodermu, koje se pruža duž cijele leđne strane ličinke; ono se zove neuralna ploča i tvori osnovu središnjega živčanoga sustava. Neuralna ploča uskoro se malo spusti, a rubovi ektoderma sa svake strane ploče tvore neuralne grebene. Neuralni grebeni nadrastu ploču, spoje se i zatvore. Istodobno se neuralna ploča udubi stvarajući tzv. neuralni žlijeb, koji se zatvori u neuralnu cijev. Stanice neuralnoga grebena izdvoje se odmah nakon zatvaranja neuralne cijevi, te čine osnovu za cijeli niz karakterističnih struktura u kralježnjaka. Istodobno se zbivaju promjene i u endodermu. Na pracrijevu smještenom ispod neuralne ploče, sa svake se strane notokorda iz mezoderma diferencira po jedna izbočina u obliku vrećice; te izbočine zovu se prasegmenti ili somiti, koji se uskoro odijele od pracrijeva. Ono što je preostalo od pracrijeva, zatvori se u cijev i čini enteroderm ili osnovu za buduće crijevo. Gornji dijelovi somita odebljaju na unutar. strani i stvaraju miotome (osnove za mišiće), a postrani produžetci somita, tzv. bočne ploče, pružaju se prema trbušnoj strani te ispod crijeva dolaze međusobno u dodir. Somiti se nakon toga po duljini spoje, pa nastane zajednička sekundarna tjelesna šupljina (→ celom), koja obuhvati crijevo. Bočne ploče na taj način čine osnovu epitela sekundarne tjelesne šupljine, koji se kod čovjeka u trbušnoj šupljini naziva potrbušnica ili peritoneum, oko pluća poplućnica ili pleura, a oko srca osrčje ili perikard. U epitelu sekundarne tjelesne šupljine razvijaju se bubrezi i spolni organi. Crijevo se diferencira tako što se prednji dio proširi, a stražnji produlji. Na prednjem kraju ličinke ektoderm se udubi, približi crijevu, i na tom mjestu nastane usni otvor, a stražnji dio crijeva izbije na mjestu koje čini osnovu za anus. Prednji dio crijeva stvara na desnoj i lijevoj strani tijela niz otvora (škržne pukotine), koji služe kao organ za disanje. Kao posebna diferencijacija mezoderma javlja se mezenhim, koji je u viših kralježnjaka jedan od glavnih derivata mezoderma. Iz njega se razvijaju krv i krvne žile, mnogi dijelovi koštanoga sustava i različiti tipovi vezivnoga tkiva. Formiranjem organa iz zametnih listića završava zadnja faza embrionalnoga razvoja. U ranijim razvojnim stadijima stanice su gotovo podjednake, ali nakon organogeneze nastupa završna histološka diferencijacija.

Embrionalne (fetalne) ovojnice

Embrionalne (fetalne) ovojnice jesu sve one tvorbe koje nastaju iz oplođene jajne stanice, ali ne čine sam zametak, nego sudjeluju u njegovoj prehrani, disanju ili zaštiti, pa prema tomu u svih vrsta i nisu ovojnice u doslovnom značenju. Ulogu pravih ovojnica imaju: trofoblast, korion i amnion, a kao pomoćni organi pribrajaju im se žumančana vrećica, alantois i pupkovina (pupčani tračak). Trofoblast je prva embrionalna ovojnica, karakteristična za sisavce, koja nastaje odmah nakon faze brazdanja; diferencira se u citotrofoblast i sinciciotrofoblast te ulazi u sastav koriona. Enzimatskim djelovanjem stanice trofoblasta prodiru u epitel sluznice maternice i omogućuju implantaciju (ugnježđenje) zametka. Korion je vanjska embrionalna ovojnica koja povezuje zametak sa sluznicom maternice; preko njega zametak difuzijom prima hranjive tvari i plinove iz majčine krvi. Dio koriona ulazi poslije u sastav posteljice. Amnion je unutar. embrionalna ovojnica. Žumančana vrećica šuplja je tvorba koja nastaje u području blastocela i u početku komunicira s primitivnim crijevom. U riba, ptica i gmazova sadrži dosta žumanjca, kojim se zametak hrani (odatle i naziv). U sisavaca i čovjeka sadrži tekućinu i stanični detritus, poslije nestaje. Alantois je šuplji izdanak zadnjega dijela crijeva; isprva funkcionira kao mokraćni mjehur, a potom kao dišni organ i organ za apsorpciju. U sisavaca sudjeluje u formiranju posteljice. Pupkovina spaja zametak s posteljicom, a kroz nju prolaze krvne žile.

Zametak čovjeka

Zametak čovjeka nakon oplodnje jajne stanice počinje se razvijati u jajovodu. Stanice zametka dijele se i postaju sve manje, a kada približno 3. dana nakon oplodnje zametak dosegne šesnaestostanični stadij, naziva se morula. U moruli se 4. dana pojavljuje blastocel, a zametak se naziva rana blastocista. Vanjski sloj stanica čini trofoblast, a u unutrašnjosti je nakupina stanica, koja čini embrionalni čvorić. Zametak se 6. dana nakon oplodnje implantira u endometrij maternice i nakon toga razvija se u materištu. Približno 8. dana iz embrionalnoga čvorića formiraju se dva sloja stanica: gornji, epiblast, i donji, hipoblast, te nastaje dvoslojni zametni štit. Zametak se u tom razdoblju povećava intenzivnim množenjem stanica. Od repnoga (kaudalnoga) dijela zametnoga štita prema glavenomu (kranijalnomu) kraju stanice epiblasta počinju ponirati iz leđne prema trbušnoj strani i nastaje primitivna pruga. Zametak je 16. dana u obliku troslojnoga zametnoga štita, a 19. dana započinje neurulacija; neuralni žlijeb zatvori se u neuralnu cijev, koja na kranijalnom kraju čini osnovu za mozak; nešto niže i postrance ističu se škržni lukovi; donji kraj zametka završava repom. U 6. tjednu zametak je dug 6 do 11 mm, jako povećana osnova za mozak već je oblikovala glavu, škržni lukovi i brazde nestaju, osnova za ruke izdiferencirala se u nadlakticu, podlakticu i šaku, prakralješci su u punom broju. Do 8. tjedna rep nestane; na glavi, razmjerno većoj od trupa, oči se smještaju na prednjoj strani i počnu se oblikovati vjeđe; prsti na rukama i nogama jasno su izraženi. U 3. lunarnom mjesecu zametak počinje poprimati ljudski izgled; od 12. tjedna trudnoće, kada su organi razvijeni, zametak se naziva → plod.

Zametak u biljaka → sjeme; meristemi; cvijet

Citiranje:

zametak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.12.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zametak>.