struka(e): crnogorska književnost
vidi još:  Krležijana
Zogović, Radovan
crnogorski književnik
Rođen(a): Mašnica, 19. VIII. 1907.
Umr(la)o: Beograd, 4. I. 1986.

Zogović, Radovan, crnogorski književnik (Mašnica, 19. VIII. 1907Beograd, 4. I. 1986). U međuraću djelovao kao književni kritičar te gimnazijski profesor. Od 1941. u partizanima, nakon II. svjetskoga rata rukovoditelj u propagandi Komunističke partije Jugoslavije, autor programatskih i polemičkih članaka i kritika sa stajališta dogmatskoga realsocijalizma (Na poprištu, 1948). Kao pristaša J. V. Staljina 1949. razriješen svih dužnosti. Najznačajniji je kao pjesnik; njegova je lirika isprva bila izrazito društveno angažirana, kritička i polemička prema društvenoj zbilji, dok u kasnijim pjesmama pretežu pejzažni i zavičajni motivi te refleksije o mladosti, protoku vremena i sudbini. Pisao i novele (zbirka Pejsaži i nešto se dešava, 1968) te prevodio s ruskoga (V. V. Majakovski, M. Gorki). Važnije zbirke pjesama: Plameni golubovi (1937), Prkosne strofe (1947), Artikulisana riječ (1965), Noć i pola vijeka (1978).

Citiranje:

Zogović, Radovan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 1.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zogovic-radovan>.