Zovko, Zdravko, hrvatski rukometaš i trener (Gornje Kolibe kraj Broda, BiH, 28. V. 1955). Nastupao je za zagrebački Medveščak (1974–85., 1990–91) i Ortigiju iz Siracuse (1985–90), te je s njima osvajao jugoslavenski kup (1978., 1981) i talijansko prvenstvo (1987–89). S reprezentacijom Jugoslavije (1978–84; 111 nastupa, 183 pogotka) osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama (1984) i srebrnu na svjetskome prvenstvu (1982). Igrao je na mjestu lijevoga krila i srednjega vanjskoga, odličan strijelac, poznat po pogotcima iz zahtjevnih pozicija.
Jedan od najistaknutijih hrvatskih trenera, vodio je rukometaše Zagreba (1991–94., 1999–2000), Siska (1995), Celja (1995–98), madžarskoga Veszpréma (2000–07), njemačkoga Lohra (2011) i talijanskoga Bozen Loackera (2014–15), osvojivši s tim klubovima Kup europskih prvaka (1992–93), jugoslavensko prvenstvo (1991), hrvatsko prvenstvo i kup (oboje 1992–94., 2000), slovensko prvenstvo i kup (oboje 1996–98), madžarsko prvenstvo (2001–06) i kup (2002–05., 2007), te talijansko prvenstvo i kup (oboje 2015). Vodio je i rukometašice zagrebačkoga Kraša (1998–99), koprivničke Podravke (2007–10; osvojena nacionalna prvenstva i kupovi 2008–10), ruske Zvezde Zvenigorod (2011–13), te madžarskih klubova Dunaújvárosi Kohász (2015–17; osvojen Kup EHF-a [European Handball Federation] 2016) i Siófok (2020–21). Bio je izbornik hrvatske muške reprezentacije (1993–95., 1999–2000), koja je pod njegovim vodstvom osvojila srebrnu medalju na svjetskome prvenstvu (1995) i brončanu na europskome (1994), te ženske reprezentacije (1998–99., 2008–10).
