struka(e): |

Žumberak, brežuljkasto područje južnoga prigorja Žumberačkoga gorja. Zajedno sa Samoborskim gorjem tvori park prirode (333 km²; osn. 1999). Izrazito krško područje (ponikve, špilje, ponori, ponornice) s bukovom i kestenovom šumom. Glavna rijeka Kupčina. Obiluje rijetkim i zaštićenim biljnim vrstama: blagajev likovac (Daphne blagayana), širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum), božikovina (Ilex aquifolium), crnkasta sasa (Pulsatilla nigricans), velelisni božur (Paeonia corallina), hrvatska perunika (Iris croatica), hrvatski karanfil (Dianthus croaticus) te tridesetak vrsta kaćuna (europske orhideje). Obitavalište je jastreba (Accipiter gentilis), vodenoga kosa (Cinclus cinclus), gorske pastirice (Motacilla cinerea) i dr. Povremeno se pojavljuje vuk i medvjed. Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinogradarstvo) i stočarstvom. Sela: Krašić (542 st., 2021), Pribić (193 st.), Kostanjevac (100 st.), Slavetić (57 st.), Sošice (54 st.) i dr. Na lokalitetu Koretića mlin ekološko selo (40 ha; osn. 1996). Ime je dobio po starom gradu Žumberku (izgorio 1793; ruševine iznad istoimenoga sela).

U III. st. pr. Kr. Žumberak su naseljavali Iliri, a 35. pr. Kr. to je područje potpalo pod rimsku vlast i bilo uključeno u rimsku provinciju Panoniju. Od V. st. onamo su provaljivali Huni, Ostrogoti i Langobardi; od kraja VIII. i početka IX. st. nalazio se u sastavu franačke države, a od prve polovice X. st. naizmjenice pod vlašću hrvatskih i ugarskih vladara. Od kraja XI. st. u sastavu zemalja pod vlašću Arpadovića. U prvoj polovici XIII. st., jačanjem utjecaja bavarskih grofova od Andechsa, a pošto je kaločki nadbiskup Bertold Andechs Meranski oko 1213. krajeve oko Metlike i Črnomelja vezao uz Kranjsku marku te postao akvilejskim patrijarhom (1218), on je u jurisdikciju akvilejske patrijaršije uključio i sjeverne dijelove Žumberka. Premda se Žumberak od tada nalazio pod vlašću gospodara Kranjske, među kojima se posebno isticala plemićka obitelj Spanheim, ubrzo je to područje bilo podijeljeno na mnogobrojne veće ili manje plemićke posjede za čiju je zaštitu, kao i za zaštitu obližnje njemačko-slavonske granice koja je onuda prolazila, bilo sagrađeno u prvoj polovici XIII. st. nekoliko plemićkih gradova među kojima Tuščak, stari grad Žumberak te vjerojatno Ječam-grad. God. 1335., zajedno s ostalim dijelovima Kranjske, veći dio Žumberka potpao je pod vlast Habsburgovaca. Manji njegov dio, koji je ostao pod vlašću hrvatsko-ugarskih kraljeva, nalazio se u sklopu Podgorske županije, koja je za vladavine Andrije III. Arpadovića (1290–1301) bila darovana slavonskim velikašima Babonićima, koji su ju pripojili svojemu posjedu Lipovac kraj Samobora. Za vladavine Ludovika I. Anžuvinca (1342–82) Podgorska županija bila je ukinuta, a njezino područje priključeno Zagrebačkoj županiji. Početkom XIV. st. duhovna vlast na području cijeloga Žumberka potpala je pod Akvilejski patrijarhat, odn. Gorički arhiđakonat, što je izazvalo dugotrajan spor između Zagrebačkoga kaptola i Goričkog arhiđakonata oko prava na ubiranje crkvenu desetine na tom području, a spor je završen tek 1784., kada je jedan dio Žumberka pripao Zagrebačkoj biskupiji.

Od druge polovice XV. st. započele su učestale provale Osmanlija na to područje, a posebice su razorni bili pohodi 1469., 1472. i 1491. Zbog izrazite depopulacije toga kraja, a radi jačanja obrambene snage austrijskih zemalja, ondje su Habsburgovci nakon sabora u Cetingradu (1527) naselili uskoke, isprva na žumberačko vlastelinstvo u zakupu Ivana Kobasića, potom 1530. na područje Metlike, Črnomelja, Poljana, Loža, a 1531. na područje župa Sošice i Mrzlo Polje. God. 1535. Ferdinand I. Habsburgovac darovao je uskocima zemljišta i oslobodio ih za idućih 20 godina plaćanja bilo kakva poreza, daće, desetine i rabote, uz obvezu odlaska u rat. Unatoč tomu što se njihovu naseljivanju, zbog povlaštena im položaja, usprotivila vlasteoska obitelj Erdődy iz Jastrebarskoga te opati samostana u Pleterju i Kostanjevici, njihovo je naseljivanje nastavljeno i idućih godina (1535., 1538., pa u valovima sve do 1551). Nakon 1535. stari grad Žumberak (izgorio 1793) bio je sjedište uskočkih kapetana; kao prvi se spominje Bartol iz Ravene (1540–43), potom I. Lenković, čijim je zauzimanjem 1547. bio otkupljen zakup nad žumberačkim vlastelinstvom te su uskoci bili naseljeni po cijelom Žumberku (od tada se naziva Uskočkom gorom). God. 1578. Žumberačka je kapetanija bila pripojena Slunjskoj te podvrgnuta zapovjedniku karlovačke utvrde i time uključena u Vojnu krajinu. U XVI. st. žumberački uskoci sudjelovali su u mnogim protuosmanskim bitkama (kraj Budačkoga 1575., Drežnika 1578., Slunja 1585., Siska 1593), a u XVII. st. istaknuli su se njihovi kapetani Rudolf Paradajzer (1627–47), Petar IV. Zrinski (1647–59) te Juraj Frankapan Tržački (1659–61).

Među posljednjima su se na područje Žumberka naselili i senjski uskoci, koje su Habsburgovci nakon završetka Uskočkoga rata (1615–17) nasilno raselili iz Senja. U sklopu Karlovačkoga generalata Žumberak se nalazio sve do polovice XVIII. st. kada je preustrojem i podjelom cijele Vojne krajine na pukovnije pripao Slunjskoj pukovniji. Kako je većina doseljenoga stanovništva bila pravoslavne vjere, oni su zauzimanjem zagrebačkoga biskupa Petra Domitrovića 1611. priznali jedinstvo s Katoličkom crkvom (Marčanska unija) i pristupili Grkokatoličkoj crkvi. God. 1620. ondje je bila osnovana i prva grkokatolička župa sv. Nikole u Badovincima.

God. 1809–13. Žumberak se nalazio u sastavu Ilirskih pokrajina, a pripojenjem Vojne krajine (1881) civilnoj Hrvatskoj postao je kotarom Zagrebačke županije sa sjedištem u Kostanjevcu. Zbog filoksere vinove loze mnogi su Žumberčani potkraj XIX. st. emigrirali u Sloveniju, Austriju i Njemačku, a poslije u Ameriku i Kanadu. Uspostavom Kraljevine SHS (1918) i njezinom podjelom na oblasti (1922), Žumberak je bio pripojen Zagrebačkoj oblasti, 1929. Savskoj banovini, a 1939. Banovini Hrvatskoj. Iako je za II. svjetskoga rata ušao u sastav Nezavisne Države Hrvatske, kao dio Velike župe Pokuplje, 1941–43. bio je pod talijanskom, a potom pod njemačkom okupacijom. Zbog terora koji su okupacijske snage i vlasti NDH provodile na tom području, ondje se razvio snažan antifašistički pokret. U novije doba, unatoč izraženoj depopulaciji, na Žumberku se razvila vinogradarska i vinarska proizvodnja te seoski turizam.

Citiranje:

Žumberak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 23.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zumberak>.