struka(e): geografija, opća

Žuto more (pinyin Huang Hai [xuaŋ xai], korejski Hwanghae [hwaŋhɛ]), rubno more Tihog oceana između sjeveroistočne Kine i poluotoka Koreje; 457 000 km² (bez zaljeva Bohai 380 000 km²). Žuto more plitko je šelfsko more s najvećom dubinom od 152 m. Zapadne i sjeverne obale pretežno su niske, a istočne strme. U sjevernome dijelu sastoji se od zaljeva Bohai i Korejskoga zaljeva, međusobno odvojenih poluotokom Liaodong. Na jugu prelazi u Istočnokinesko more, a na sjeveroistoku je prolazima povezano s Japanskim morem. Ime je dobilo po boji mulja koji donose rijeke u velikim količinama (Huang He ili Žuta rijeka, Liao i dr.). Većina otoka nalazi se ispred obale Južne Koreje. Temperatura površinskoga sloja vode u veljači niža je od 0 °C na sjeverozapadu (priobalni pojas zaljeva Bohai zaleđuje se), odnosno 7 °C na jugu; u kolovozu iznosi 22 do 28 °C. Amplituda morskih mijena najveća je na obali Korejskoga poluotoka (do 10 m). Slanost koleba od 30‰ na sjeveru do 34‰ na jugoistoku; u blizini riječnih ušća (delta Huang Hea i dr.) znatno se smanjuje (oko 26‰). Žuto more ima veliku gospodarsku (ribarstvo) i prometnu važnost. Vodeća su lučka središta Qingdao, Tianjin, Dalian, Yantai i Qinhuangdao (Kina) na zapadu te Incheon (Južna Koreja) i Namp’o (Sjeverna Koreja) na istoku. U podmorju su otkrivena i iskorištavaju se ležišta nafte i prirodnoga plina.

Citiranje:

Žuto more. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zuto-more>.