TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Cetingrad

ilustracija
CETINGRAD, opsada 1790.

Cetingrad (prije Cetin-Grad i do 1900. Vališ Selo), naselje i općinsko središte na Kordunu, 19 km sjeveroistočno od Slunja; 319 st. (2011). Leži na 239 m visine, uz cestu Slunj–Velika Kladuša (BiH). Stanovnici se bave poljoprivredom, osobito stočarstvom (uzgoj svinja, goveda, peradi; proizvodnja mlijeka i sira). U naselju je župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (stradala u Domovinskome ratu; poslije obnovljena). U blizini su ruševine srednjovjekovnoga grada Cetina. Njegovom pregradnjom pod osmanskom vlašću nastala je tvrđava opasana zidinama i višekutnim bastionima; najstariji je dio obrambena kula Drenđula. – Mjesto se prvi put spominje 1334. Na njegovu području u srednjem vijeku nalaze se crkve sv. Emerika i Svih svetih. Cetinom se do XVII. st. nazivala utvrda, podgrađe, u kojem se nalazio franjevački samostan i crkva sv. Marije, te okolni feudalni posjed koji su od XIV. st. držali Frankapani. Tu je na Hrvatskome saboru 1. I. 1527. Ferdinand I. Habsburgovac izabran za hrvatskoga kralja (→ cetinski sabor). Od sredine XVI. st. ključna utvrda u protuosmanskoj obrani slunjskoga kraja. Osmanlije su ga opsjedali više puta, a pod njihovom vlašću bio je 1636–38. te od 1670. kada ponovno postaje osmanska utvrda, pa je tijekom XVIII. st. temeljito utvrđen. Habsburška vojska zauzima ga 1790., a Osmanlije ga u prepadima nakratko zauzimaju 1809. i 1813. U utvrdi se nalazila krajiška vojarna do 1865. kada su veći dio utvrde srušile krajiške vojne vlasti. Početkom XIX. st. osnovana je katolička župa. Mjesto je tijekom Domovinskoga rata bilo okupirano i poharano, a stanovništvo prognano. Obnova i povratak slijedili su nakon operacije Oluje.

Citiranje:
Cetingrad. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11351>.