cisterciti

ilustracija
CISTERCITI, cistercitski samostan u Stični, Slovenija, iz knjige J. W. Valvasora Topographia Decatus Carnioliae Modernae, 1679.
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

cisterciti (lat. Ordo cisterciensis), red u Katoličkoj crkvi nastao reformom benediktinskoga reda u XI. st. Ime je dobio po samostanu Cîteauxu (Cîteaux-L’Abbaye), koji je 1098. osnovao Robert de Molesmes. Od benediktinaca se razlikuju strožim načinom života i čvršćim ustrojstvom (veza podružnih samostana s matičnim, Generalni kapitul kao najveća instanca vlasti). Red se brzo širio, osobito od 1112., kada je opatom postao sv. Bernard iz Clairvauxa, koji se zauzimao za mističnu i marijanski orijentiranu pobožnost, pa je, uz zasluge redovnika koji su se bavili gospodarskim razvojem (poljodjelstvo, stočarstvo), red u XII. i XIII. st. (s oko 700 samostana) bio najorganiziranija crkvena i društvena struktura u Europi. Od kraja XIV. st. red naglo opada. Danas (1998) u svijetu postoji 13 samostanskih udruga (kongregacija) u 84 samostana s oko 1200 braće. Kolegijalni je organ uprave Generalni kapitul, koji se održava svakih pet godina. Sjedište je generalnog opata u Rimu. Istodobno s muškim nastao je i ženski red cistercitki; imaju (1998) oko 100 samostana s oko 1730 sestara.

U Hrvatsku su cisterciti došli na početku XIII. st. Najstarija je opatija sv. Marija u Topuskome, koju je 1205. osnovao kralj Andrija II. Opatije su postojale i u Senjskoj Dragi (1214), Kutjevu (1232), Petrovaradinu (XIII. st.), na Dolcu u Zagrebu (1315) i drugdje.

Cistercitsko graditeljstvo

Cisterciti su umnogome utjecali na razvoj crkvenoga graditeljstva. Uza strogost života uveli su stroga pravila i u umjetnost; dekorativna je plastika svedena na najmanju mjeru, a pojednostavnjuje se i tlocrt. Crkve sagrađene u najstarijim svetištima reda (Cîteauxu i Clairvauxu) čine varijantu gotičke arhitekture, koja je postala uzorom za sve cistercitske gradnje (element šiljastog luka). To su bile trobrodne presvođene bazilike s transeptom i ravnim završetkom, kojemu se, poslije, prigrađuje apsida s ugrađenim vijencem kapela; konstrukciju čine dvokatni lukovi u glavnom brodu, a odnos je glavnoga i sporednih brodova 2 : 1. Prozori, koji daju svjetlo glavnome brodu, skromno su urešeni (olovna armatura stakala sa sivim cvjetovima). Pred pročeljem je trijem, zvonik se dokida (poslije se grade masivni zvonici, a dopušta se i nešto ukrasa). Uz crkvu se gradi samostan oko kvadratična klaustra. Cistercitskom reformom uklonjeni su posljednji istočnjački tragovi u europskoj arhitekturi (centralni tlocrt, kupola). Poznati su cistercitski kompleksi: Cîteaux, Fontenay i Pontigny u Francuskoj, Chiaravalle i Fossanova u Italiji, Ebrach i Maulbronn u Njemačkoj, Stams u Austriji i dr.

cisterciti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11961>.