TRAŽI DALJE:
STRUKE:

D

ilustracija
D, razvoj slova: 1. najstariji semitski znak daleth, 2. fenički znak, 3. klasično grčko delta, 4. klasična latinska kvadratna kapitala, 5. latinska uncijala, 6. minuskulna karolina, 7. obla (bugarsko-makedonska) glagoljica (Kijevski listići, X. st.), 8. obla (bugarsko-makedonska) glagoljica (Assemanijev evanđelistar, XI. st.), 9. počeci uglate (hrvatske) glagoljice (Bašćanska ploča, oko 1100), 10. uglata (hrvatska) pisana glagoljica (Novakov misal, 1368), 11. hrvatska glagoljična kurziva (Vinodolski zakon, 1288), 12. hrvatska glagoljična kurziva (Petrisov zbornik, 1468), 13. tiskana hrvatska glagoljica (Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483), 14. tiskana hrvatska glagoljica (protestantska Tabla za dicu, 1561), 15. starocrkvenoslavenska ćirilica (Savina knjiga, XI. st.), 16. starocrkvenoslavenska ćirilica (Ostromirovo evanđelje, 1056-57), 17. rukopisna bosančica, 18. rukopisna hrvatska ćirilica iz Poljica, 19. rukopisna hrvatska ćirilica iz Dubrovnika, 20. tiskana bosančica

D. 1. Šesto slovo hrvatske abecede, u mnogim suvremenim abecedama četvrto slovo. U glagoljici mu odgovara slovo 62291 (uglato hrvatsko 62351), koje bilježi i brojevnu vrijednost 5 (pet), a u ćirilici mu odgovara slovo 62503, koje bilježi i brojevnu vrijednost 4 (četiri).

Slovo D podrijetlom je starosemitsko daleth, koje u najstarijim spomenicima ima oblik trokuta. Riječ daleth znači vrata, pa se znak vjerojatno razvio iz piktograma koji pokazuje trokutast otvor šatora. U nekim je inačicama jedan krak trokuta produžen, a u nekima je jedna stranica otvorena pa je slovo svedeno na dva pravca koji se sastaju pod oštrim ili pravim kutom. Grci su preuzeli i ime (grč. délta) i znak. U većini starogrč. alfabeta délta ima oblik istostraničnoga ili istokračnoga trokuta: klasični jonski alfabet ima trokut s horizontalnom stranicom (Δ). Od oblika kojima je jedna stranica okomita, a kut pod kojim se druge dvije sastaju okrenut desno ili lijevo (Znak1.jpg, Znak2.jpg) zaobljivanjem su se razvili polukružni oblici (Znak3.jpg, Znak4.jpg). Takve su oblike preuzeli italički alfabeti, a u lat. urbanom alfabetu ustalio se oblik D i on se kao tiskana majuskula održao do danas. U mlađoj kurzivi polukrug je na lijevoj strani dok se vertikala s desne strane produžila, a u karolini se pojavljuje oblik posve sličan današnjoj tiskanoj minuskuli (d).

Staro ćirilično slovo »dobro« (62503) održalo se do danas, a nepromijenjeno je preuzeto iz grčkog pisma. Oblo glagoljično slovo »dobro« (62291) vjerojatno je nastalo izokretanjem slova 62308 (»v«), a hrvatskoglagoljsko uglato 62351 kao i neke oble inačice toga slova: ta asimetričnost trebala je, vjerojatno, poslužiti da se bolje razlikuje od slova 62358 (»l«).

Glas d u hrvatskom jeziku potječe od praslavenskog glasa d, koji odgovara starijemu d: dar (darъ < *dōru), deset (< desętь < *deśimti) i aspiriranomu dʰ: med (< medъ < *medʰu), dim (< dymъ < *dʰūmu), u pojedinačnome slučaju starijemu n: devet (< devętь < *nevinti; prema desętь). U asimilaciji po zvučnosti d potječe od t ispred zvučnog šumnika: svadba (< svatьba), a po analogiji nastaje u pojedinačnom slučaju od n: kod (< konъ; prema nad, pod, pred). Osim toga d dolazi u europeizmima i u pozajmljenicama iz drugih jezika: dativ (< lat. dativus), dekor (< franc. décor), dukat (< tal. ducato), don (< španj. i tal. don), drakula (< rum. dracul), diler (< engl. dealer), deka (< njem. Decke), dikobraz (< češ. dikobráz), dača – ljetnikovac (< rus. dača), demon (< grč. daimon), darma (< sanskrt. darma), doboš (< madž. dobos), dućan (< tur. dükkȃn).

2. U matematici, znak (d) za diferencijal i derivaciju, npr. dx: diferencijal od x; dy/dx: derivacija od y po x; u geometriji, znak (d) za promjer (dijametar) i dijagonalu.

3. U kemiji (D), simbol za vodikov izotop deuterij.

4. Znak iznimno dopuštene mjerne jedinice dan (d).

5. Znak decimalnoga predmetka mjernih jedinica deci- (d), znači 10–1.

6. Kod anglosaskih naroda, kratica (D.) za titulu doctor, npr. M. D. (medicinae doctor: doktor medicinskih znanosti), Ph. D. (philosophiae doctor: doktor filozofije).

7. U latinskim natpisima i tekstovima, kratica (D.) za ime Decimus (Decim), pridjev Divus (božanski), za Deus (Bog), Dominus (Gospodin); kratica (d.) za datum (predano, datirano), dies (dan) itd.

8. Kratica (d) za jugoslavensku valutnu jedinicu dinar (od lat. denarius), za engleski sitni novac penny, odnosno pence.

9. U sustavu rimskih brojeva znak (D) za broj 500.

10. U glazbenoj abecedi (D, d), drugi ton osnovne dijatonske ljestvice C-dura. Ujedno oznaka za tonalitet s početnim tonom d: D-dur ili d-mol. Kratica D znači u harmoniji dominantu, u višeglasju diskant, a u glazbi za instrumente s tipkama d. ili d. m. označuje desnu ruku (od lat. dextra manu, franc. main droite i tal. mano destra).

11. U fizici, znak (D) za apsorbiranu dozu i električnu indukciju; znak (d) za udaljenost.

Citiranje:
D. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13623>.