Dagestan

Dagestan (Дагестан), republika u jugozapadnom dijelu Rusije; 50 300 km², 2 977 419 st. (2010). Leži između sjeveroistočnog dijela Kavkaza, Kaspijskoga jezera i rijeke Kume. Sjeverni, nizinski dio Dagestana čini Nogajska stepa, a uz obalu i između rijeka Terek i Sulak pjeskovita je stepska i mjestimice močvarna nizina. Južni dio sastoji se od nizine uz obalu Kaspijskoga jezera sa suptropopskom klimom i bujnom vegetacijom, od predgorja s blagom klimom i dobrim uvjetima za poljodjelstvo, a unutrašnjost od planinskoga područja s vrhovima do 1500 m i od visokoga gorja (najviši vrh Bazar Djuzi, 4466 m) sa surovom klimom i dobrim pašnjacima. Najveće rijeke: Terek, Sulak i Samur. Stanovnici su pretežito muslimani koji govore dagestanskim jezicima (Avarci 29,4%, Darginci 17,0%, Lezginci 13,3%, Lakci 5,6%, 2010) ili pak turkijskim jezicima (Kumici 14,9%, Nogajci 1,4%); Rusi čine 3,6% stanovništva. Glavni je grad Mahačkala (577 990 st., 2010) trgovačko, industrijsko i kulturno središte; ostali veći gradovi Derbent i Kaspijsk. U nizinskim krajevima i u predgorju vinogradarstvo i voćarstvo te uzgoj žitarica (pšenica, kukuruz). Stočarstvo je najvećim dijelom razvijeno u planinskim područjima (ovce). Duž rijeka i obala Kaspijskoga mora ribolov. Dagestan ima ležišta nafte i prirodnog plina (dijelom se dobiva i s dna Kaspijskoga jezera); rafinerije nafte u Izerbašu i Mahačkali. Razvijena je prehrambena (kvalitetna vina, konzervirano voće i riba), kemijska, metalna, tekstilna i drvna industrija, konfekcija, preradba kože, raznovrsni obrti (ćilimarstvo). Mnoge hidroelektrane. Kroz Dagestan prolazi željeznička pruga Moskva – Baku. Glavni je grad i luka Mahačkala.

Povijest

Tragovi ljudskih naselja potječu još iz paleolitika. Našavši se na križanju važnih karavanskih putova, narodi Dagestana bili su stoljećima izloženi neprijateljskim invazijama. Dagestan je u IV. st. pr. Kr. pripadao Kavkaskoj Albaniji; u IV. i V. st. zavladali su Huni, od V. do VII. st. južni dijelovi zemlje bili su pod vlašću perzijskih Sasanida, koje su na početku VII. st. potisnuli hazarski kanovi. God. 644. osvojili su ga Arapi i vladali njime do IX. st. U to doba stanovništvo je prešlo na islam. U toku XI. st. Dagestan je bio izložen pljačkaškim pohodima Seldžuka; u XII. st. zemljom su zavladali Azerbajdžanci, a od 1222. Džingis-kanovi Mongoli. U XIII. i XIV. st. sukobljavali su se ondje kanovi Zlatne Horde i mongolski Hulagidi iz Irana i Zakavkazja; u drugoj polovici XIV. st. Dagestan je pripao mongolskoj državi Timura Lenka, a tijekom XV–XVIII. st. za njega su se otimali Osmansko Carstvo, Iran i Rusija. Mirovnim ugovorom između Rusije i Irana 1813. Dagestan je pripao Rusiji. Do pobune protiv carske vlasti došlo je već 1820., a borbu je 1834–59. predvodio nacionalni vođa imam Šamil, ali su ustanak svladale ruske trupe. Nakon Listopadske revolucije 1917. uspostavljena je sovjetska vlast, koja je poslije žestokih borbi protiv strane intervencije i bjelogardijaca učvršćena u ožujku 1920. Dagestan je 20. I. 1921. proglašen Autonomnom Sovjetskom Socijalističkom Republikom u okviru Ruske SFSR. Teritorijalno je uvećan 1946. dijelovima Čečeno-Inguške ASSR. Poratno preseljenje planinskih naroda u nizine praćeno je rusifikacijom, no održao se islamski kulturni identitet. Naftovod preko Mahačkale uključio je Dagestan u transport i eksploataciju kaspijske nafte, a po tome je važan i nakon raspada SSSR-a. Gospodarski slom i pogoršani međuetnički odnosi u 1990-ima, rezultirali su separatističkim težnjama, teritorijalnim sporovima i oružanim sukobima, dijelom izazvanima i ratom u susjednoj Čečeniji. Tijekom 1998–99. ruska je vojska gušila pobunu islamističkih skupina (1999. Parlament je zabranio pokret vahabita).

Citiranje:
Dagestan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13672>.