Davisov kup [dẹi'vis~] (engleski Davis Cup), najpoznatije međunarodno natjecanje muških teniskih reprezentacija. Pod nazivom International Lawn Tennis Challenge prvi je put priređeno 1900., potom se održavalo 1902–09., 1911–14. i 1919–39., a pod današnjim imenom održava se svake godine od 1946 (izdanje za 2020. pomaknuto je na 2021. zbog pandemije COVID-19 bolesti). U prva tri izdanja igrale su samo momčadi SAD-a i Velike Britanije, a tijekom vremena su se postupno uključivale i druge zemlje (dosad sveukupno 142 reprezentacije). Pobjednička momčad osvaja prijelazni srebrni Davisov pehar, dar Dwighta Davisa, jednoga od pokretača natjecanja, u čiju je čast natjecanje i preimenovano.
Do 1980. reprezentacije su u prvoj fazi igrale u okviru geografski formiranih zona, a najbolje momčadi iz svake zone izborile bi nastup u Međuzonskome finalu (do 1971. branitelj naslova igrao je samo jedan susret, protiv pobjednika Međuzonskoga finala). Od 1981. najboljih 16 momčadi natjecalo se u Svjetskoj skupini, a preostale u zonama, uz mogućnost plasmana u višu ili ispadanja u nižu razinu. Sve do 2018. igralo se po jednostrukome kup-sustavu na tri pobjede u susretu, a svaki susret sastojao se od četiriju pojedinačnih i jednoga meča parova (svaki meč na tri osvojena seta). Promjena formata koja je stupila na snagu 2019. izazvala je mnogobrojne kritike. Otad u završnici (Davis Cup Finals), koja se u cijelosti održava na kraju teniske sezone u studenome, sudjeluje 18 najboljih momčadi, koje najprije igraju jednokružno u skupinama (šest skupina po tri reprezentacije), nakon čega pobjednici skupina i dvije najbolje drugoplasirane momčadi nastavljaju natjecanje po jednostrukome kup-sustavu. Svaki susret sastoji se od dvaju pojedinačnih i jednoga meča parova, a mečevi se igraju na dva osvojena seta.
Američka reprezentacija osvajala je natjecanje rekordna 32 puta (1900., 1902., 1913., 1920–26., 1937–38., 1946–49., 1954., 1958., 1963., 1968–72., 1978–79., 1981–82., 1990., 1992., 1995., 2007), dok je Australija bila pobjednik u 28 navrata (zajedno s Novim Zelandom kao Australazija 1907–09., 1911., 1914., 1919; samostalno 1939., 1950–53., 1955–57., 1959–62., 1964–67., 1973., 1977., 1983., 1986., 1999., 2003). Među pojedincima su s po osam naslova najuspješniji Roy Emerson (1959–62., 1964–67) i Stan Smith (1968–72., 1978–79., 1981).
Kao jugoslavenski reprezentativci zapažene rezultate postizali su hrvatski tenisači Franjo Punčec, Josip Palada, Franjo Kukuljević i Dragutin Mitić, osobito 1939. kada su nastupili u Međuzonskome finalu, dok su 1936., 1938. i 1946–47. igrali u finalu Europske zone. Hrvatska reprezentacija dvaput je osvojila Davisov kup: 2005. u sastavu Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Ivo Karlović i Goran Ivanišević, pod vodstvom izbornika Nikole Pilića, te 2018. u sastavu Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig i Mate Pavić, s izbornikom Željkom Krajanom.
