dekompresijska bolest (de- + kompresija) (kesonska bolest, ronilačka bolest), stanje koje nastaje kada osoba iz uvjeta povišena zračnog tlaka prebrzo prijeđe u područje normalnoga tlaka. Tomu su osobito izloženi ronioci, radnici u kesonima, tunelima i hiperbaričnim komorama te zrakoplovci i astronauti. Povećanjem atmosferskoga tlaka otapa se u organizmu veća količina dušika, os. u tkivima bogatima lipidima, a pri naglu prijelazu u uvjete nižega tlaka, dušik se oslobađa u obliku mjehurića koji nastaju unutar krvnih žila i mogu začepiti kapilare (embolija). Tako nastaju oštećenja različitih tkiva i organa; masivno oslobađanje dušika može izazvati rastezanje srca (zbog preobilja plina u krvi), a u plućima nestašicu kisika. Bolest se očituje u više oblika: kožnome (svrbež, crvenilo), koštano-zglobnome (bol u udovima), srčano-plućnome (šok, cijanoza, pad krvnoga tlaka) i živčanome (vrtoglavica, mučnina s povraćanjem, kljenut, oštećenje sluha i vida); disanje može biti otežano, a može i krvariti iz nosa i uha. Opisane tegobe traju nekoliko sati ili dana, no trajne posljedice mogu biti grčevita kljenut obiju nogu (spastična paraplegija) s oštećenjem funkcije mokrenja i stolice te aseptična nekroza kosti. Liječenje: vraćanje pod visoki tlak u barokomori i postupno snižavanje tlaka; takva, postupna dekompresija ujedno je i najbolji način sprječavanja dekompresijske bolesti.
