struka(e):

denotacija (lat. denotatio: označivanje), semantički pojam koji, u lingvistici i književnoj teoriji, označuje jednu od dviju temeljnih vrsta značenja. U opreci s konotacijom. Denotativno značenje izravno predstavlja predmet, izvanjezični objekt na koji se odnosi neki jezični izraz, to je iscrpno ili propozicijsko značenje termina, a obično je izloženo u obliku rječničke natuknice, npr. majka: ženski roditelj (to je sve ono u značenju u čemu se slažu svi pripadnici jezične zajednice), dok se pod konotativnim značenjem razumijeva subjektivni pojam o tom predmetu, npr. majka: brižnost, ljubav; jednako tako izrazi »zvijezda Večernjača« i »zvijezda Danica« imaju različitu konotaciju (»najsvjetlija zvijezda na večernjem, odnosno jutarnjem nebu«), ali istu denotaciju, naime planet Veneru. Suvremena semantička istraživanja upozoravaju da se uz konvencionalnu narav odnosa između denotacije i konotacije mogu uočiti i procesi neprimjetne selidbe značenjskih vrijednosti iz jednoga područja u drugo.

Citiranje:

denotacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/denotacija>.