TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Dioniz

ilustracija
DIONIZ
ilustracija1ilustracija2

Dioniz ili Bakho (grčki Διόνυσος, Diónysos: Zeusov sin; grčki Bάϰχος, Bákkhos, latinski Bacchus, ime lidijsko-frigijskoga podrijetla), antički bog plodnosti, uživanja, opojnosti i vina, sin Zeusa i Semele. Progonjen od Here, bio je skriven kao gojenac nimfa u Nizi. Opivši se sokom vinove loze, dao je ljudima njezine sadnice i naučio ih da prave napitak, koji – kako se smatralo – potiče stvaralačke snage, druževnost, ljubav, zabavu. Krenuo je ovjenčan lovorom i bršljanom na put u daleke zemlje, u pratnji razuzdanih polubožanskih bića: silena, satira, menada, tijada i nimfa. Na svojem trijumfalnom putu, koji simbolizira širenje kulta vina, dopro je sve do Indije. Pustolov, kojega su oteli tirenski gusari, oženio se na Naksu napuštenom Arijadnom, javljajući se kao simbol pijanstva i ljubavnoga zanosa pod različitim imenima (u antičkoj Italiji kao Liber ili Liber pater) kroza sve civilizacije do danas. U drugome mitu, Dioniz je progonjeno, ubijeno i uskrslo božanstvo, kao i njegov egipatski dvojnik Oziris. Kada su Zeusova i Perzefonina sina Zagreja raskomadali titani, progutao je Zeus njegovo srce, iz kojega se kao iz zametka rodio Dioniz. Tako on postaje božanski simbol sile koja obnavlja prirodu, odnosno prirode koja umire i ponovno se rađa. S Afroditom je imao sina, Prijapa, koji je bio simbol oplodne snage muškarca. Dioniz je zaštitnik orfičkih misterija i tajanstvenih orgija što su ih u vezi s njegovim kultom slavile žene svake druge godine. Njemu u počast održavale su se mnogobrojne svečanosti (→ dionizije), uz koje su vezani početci ditiramba i tragedije. Mitovi o Dionizu nadahnjivali su stoljećima likovnu umjetnost (od Praksitela do Guida Renija) i književnost (Dionizove zgode, ep u 48 pjevanja grčkog pjesnika Nona).

Citiranje:
Dioniz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15294>.