distribucijska analiza

distribucijska analiza, metoda jezične analize koja pretpostavlja da se svaka jezična jedinica nekoga jezika u rečenicama toga jezika javlja u posebnim položajima u odnosu na druge jezične jedinice istoga jezika. Uveo ju je L. Bloomfield kao reakciju na mentalistički pristup opisu jezika. Distribucija neke jezične jedinice skup je svih konteksta u kojima se ta jedinica pojavljuje u rečenicama određenoga jezika. Dvije ili više jedinica imaju jednaku distribuciju ako, i jedino ako se pojavljuju u istom okruženju (kontekstu), u kojem su onda međusobno zamjenjive, npr. u hrvatskom jednaku distribuciju imaju nastavci 1. lica jed. prezenta -m, -š (pjeva-m, pjeva-š). Jedinice koje međusobno nisu zamjenjive ni u jednom kontekstu imaju komplementarnu distribuciju (ili se nalaze u komplementarnoj distribuciji). Jedinice koje su uzajamno zamjenljive u nekim, ali ne svim kontekstima imaju distribucije koje se djelomično preklapaju.