TRAŽI DALJE:
STRUKE:

dišni organi

ilustracija
DIŠNI ORGANI – 1. nosna šupljina, 2. usta, 3. ždrijelo, 4. grkljan, 5. jednjak, 6. dušnik, 7. lijeva dušnica, 8. desna dušnica, 9. lijevo pluće, 10. desno pluće
ilustracija1ilustracija2

dišni organi ili respiratorni organi (kasnolat. respiratorius: koji služi za disanje), skup organa i org. struktura koje omogućuju izmjenu plinova između organizma i njegove okoline (→ disanje). Za takvu izmjenu plinova potrebno je da organi budu obilno prepleteni krvnim žilicama (vaskularizirani), da stijenka koja odjeljuje krv od njezine okoline bude što tanja i prikladna za brzu osmozu, da osmotska površina bude što prostranija i da odgovarajući mehanizam osigura prolaz kisika iz dišnog medija na dišne površine.

Životinjskomu su organizmu dišni organi za život u vodi škrge, a za život na zraku pluća i uzdušnice (traheje). Najprimitivniji je oblik disanja tzv. kožno disanje, koje se odvija putem tjelesne površine bez posredovanja specijaliziranih organa, a nalazimo ga u praživotinja, spužava i mješinaca. Škrge u različitih životinjskih skupina imaju različito podrijetlo, građu i smještaj, po obliku su više ili manje nitaste, razgranate, listolike. One se najčešće razvijaju kao modifikacija nekog dijela tjelesne površine, koja se povećala uvrtanjem i boranjem te preplela gustom mrežom krvnih kapilara i tako prilagodila izmjeni plinova. Od beskralježnjačkih životinjskih skupina tipičniji oblik škrga javlja se u viših rakova, većine morskih puževa i glavonožaca. U kolutićavaca mnogočekinjaša kao škrge djeluju lažne nožice (parapodiji); u morskih zvijezda, ježinaca i zmijača ulogu škrga imaju vodene (ambulakvalne) nožice; u trpova škrge nadomješta tzv. dišno stablo ili vodena pluća. Učinak dišnih organa u prijenosu plinova u morskih životinja upotpunjuju krvni pigmenti hemoglobin, hemocijanini i dr., koji svojim fiziološkim odlikama omogućuju i iskorištavanje razmjerno malih količina kisika iz morske vode. Sposobnost njihove krvi da veže veliku količinu kisika, povoljni tlakovi tovarenja (najmanji tlak kisika u vodi pri kojem se krvni pigment može kisikom zasititi) i rastovarivanja (najmanji tlak kisika u krvi pri kojem kisik može prelaziti iz krvi u tkivo) omogućuju im život i u okolnostima vrlo velike oskudice kisika, npr. u muljevitu morskom dnu. – Škrge i tjelesna površina osiguravaju izmjenu plinova svim vodozemnim (amfibijskim) organizmima, prvotno isključivo morskima, koji su se naknadno prilagodili dužemu ili kraćemu boravku izvan vode; to su npr. obična rakovica ili morski pauk (Carcinus maenas), pužić Littorina, riba hodalica (Periophthalmus koelreuteri) s močvarnih obala mangrova trop. Azije i dr. – Kopneni člankonošci (npr. stonoge, kukci) dišu uzdušnicama ili trahejama. One se sastoje od sustava cjevčica, koje se prema van otvaraju odušcima (stigmama), a u tijelu se granaju do najtanjih ogranaka tzv. uzdušničkih vlasatica (traheola), iz kojih kisik izravno, difuzijom, prelazi u stanice okolnoga tkiva. Uzdušnice u ovom slučaju obavljaju funkciju krvnih žila u krelježnjaka. Posebna su vrsta dišnog organa za zrak tzv. trahealna ili uzdušnička pluća, razvijena u nekih paučnjaka, smještena u stražnjem dijelu tijela (opistosomi) kao parni organi (1 do 4 para). Sastoje se od udubljenja tjelesne površine ili dišnoga predvorja i mnogobrojnih listolikih plosnatih nabora koji se redaju poput listova u knjizi. Kroz njih struji krv. U ličinaka nekih vodenih kornjaša nastale su posebne uzdušničke škrge, listaste izbočine kože s mnogim tankim ograncima uzdušnica.

Najrazvijeniji su oblik dišnih organa škrge i pluća u kralježnjaka. I škrge vodenih kralježnjaka i pluća kopnenih kralježnjaka razvijaju se u zametku iz nabora ždrijelne sluznice. Tipičan oblik škrga javlja se u riba: to su fino izrezani listići, puni tankih krvnih žilica, poduprti čvrstim lukovima, zaštićeni u posebnim udubinama tijela. U vodozemaca je škržni uređaj (vanj. škrge) značajan samo za ličinke, a najveći dio odraslih diše plućima. No, ima među njima dosta vrsta bez pluća ili sa slabo razvijenim plućima, pa one dišu kožom ili sluznicom koja presvlači usnu šupljinu. Pluća se u svojem najprimitivnijem obliku javljaju kao dišni organ u riba dvodihalica; smještena su na leđnoj strani ispod bubrega, a cjevčicom su spojena s jednjakom. Inače su pluća parni dišni organ životinja koje udišu zrak. Razvojno, ona su šuplja endodermska izraslina (divertikul) na trbušnoj (ventralnoj) strani ždrijelne stijenke zametka, koja se u daljnjem razvoju podijeli na desnu i lijevu polovicu. Po unutar. površini tih plućnih mješina razvije se obilata mreža izraslina, u kojima se razgranaju najtanje krvne kapilare. Kada se spomenute izrasline jako razrastu, građa unutar. stijenki pluća dobije spužvast izgled. Veza sa ždrijelom uspostavlja se diferencijacijom zračnih ili dišnih putova. U nižih kralježnjaka dišni putovi između pluća i ždrijela razmjerno su kratki. Tako npr. vodozemci imaju malen i kratak dušnik, kojemu se gornji dio već počinje modificirati i daje osnovu za glasilni organ grkljan. U gmazova se već ističe dobro odijeljena dišna cijev, dušnik (traheja), koji se račva na dvije dušnice (bronhije), a ove pružaju svoje najtanje ogranke u plućno tkivo razvijeno od unutar. plućnih stijenki. U ptica se, na donjem kraju dušnika, na mjestu grananja dušnica, razvio karakterističan ptičji glasilni organ, pjevalo ili syrinx. – Pluća koja su u nižih četveronožaca još razmjerno jednostavne građe, postaju sve složenija – kao prokrvljene mješine kojima se unutar. površina povećava mnogobrojnim pregradicama što dijele zračne prostore ili plućne alveole. U ptica se pluća na neki način produljuju u zračne mjehure tankih zidova koji se pružaju između ostalih organa, a ulaze i u neke kosti (pneumatične kosti). U repatih vodozemaca pluća su izdužena, lijevo pluće veće je od desnoga, a na osnovici su povezana. U gmazova su često asimetrična, u nekih zmija čak nerazvijena. No i uza svu strukturnu raznolikost, pluća u svih četveronožaca tvori nježna, vlažna i bogato prokrvljena dišna površina izvanredno prilagođena izmjeni plinova. – U dišnom uređaju kopnenih kralježnjaka ustaljuje se konačno izravna veza između mirisnih i dišnih organa preko nosnica. Mehanizam plućnoga prozračivanja najsloženiji je u sisavaca, u kojih se pluća nalaze u prsnoj šupljini odijeljena ošitom od trbušne šupljine. U čovjeka su dišni organi znatno usavršeni. Struja zraka, prolazeći dišnim putovima, zagrijava se, a trepetljikavi epitel, koji oblaže njihove sluznice, zadržava nečiste primjese. (→ pluća)

Citiranje:
dišni organi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15470>.