Donjecki ugljeni bazen

Donjecki ugljeni bazen (Donecki ugljeni bazen; akronim Donbas; ruski Doneckij ugol’nyj bassejn/Донецкий угольный бассейн, ukrajinski Donec’kyj vuĝil’nyj basejn/Донецький вугільний басейн), najveći ugljeni bazen u jugoistočnoj Europi i jedno od golemih industrijskih središta Ukrajine i Rusije; obuhvaća oko 60 000 km². Zapadni dio (oko 3/4 Donjeckoga bazena) leži na teritoriju Ukrajine (Donecka i Luhanska oblast), a istočni dio u Rusiji (Rostovska oblast). U užem smislu, Donbas obuhvaća oko 23 000 km² područja južno od Severskoga Donjeca, u kojem je najveća koncentracija ugljenokopa. Rezerve ugljena do 1800 m dubine procjenjuju se na 60 milijardi tona, a sastoje se od antracita i bituminoznog ugljena iz različitih geoloških razdoblja (više od 300 ugljenih slojeva, debljine 0,3 do 1,5 m), koji se rabe za proizvodnju koksa i plina i za potrebe snažno razvijene kemijske industrije. Naslage ugljena bile su otkrivene 1721; eksploatacija je započela potkraj XVIII. st. (Lisičansk, 1796). Međutim, jači razvoj rudarstva i industrije počeo je nakon izgradnje željeznice 1869. Gotovo potpuno uništena rudarska postrojenja i industrija Donjeckog ugljenog bazena tijekom II. svjetskog rata obnovljeni su nakon rata, a proizvodnja je znatno povećana. Najveća proizvodnja ugljena ostvarena je 1970-ih (221,5 milijuna tona 1975), a nakon toga je u opadanju (139,4 milijuna tona 1992; nedostatak opreme, štrajkovi). Osim ugljena, bogata su i ležišta željezne rude (Krivij Rih), kamene soli (oko 45% rezervi bivšeg SSSR-a; Bahmut), mangana, antimona, srebra i dr. Ugljenom iz Donjeckoga bazena podmiruju se visoke peći i topionice željezne rude na području Krivij Riha, Kerča i na poluotoku Krimu te velik dio industrijskih potreba u europskom dijelu Rusije. Po broju proizvodnih kapaciteta (više stotina rudnika, velik broj metalurških i kemijskih industrijskih postrojenja), gustoj mreži prometnih putova i blizini velikoga broja industrijskih gradova (Doneck, Luhansk, Horlivka, Mariupolj, Kramatorsk, Kostjantinivka, Stahanov/Kadijivka i dr.), Donjecki ugljeni bazen najjače je ukrajinsko industrijsko područje. Dobro je razvijena i proizvodnja građevnoga materijala, a u novije doba razvija se laka industrija i proizvodnja roba za široku potrošnju (staklo, pamuk, prehrambena i tekstilna industrija i dr.). Donbas se ubraja u najgušće naseljena područja Ukrajine, s vrlo visokim udjelom gradskoga stanovništva. Stanovnici su pretežno Ukrajinci (u Doneckoj oblasti 56,9%, a u Luhanskoj 58% stanovništva, 2001), s visokim udjelom Rusa (38,2% u Doneckoj, a 39% u Luhanskoj oblasti); ruski je jezik (govori ga 74,9% stanovništva u Doneckoj, a 68,8% u Luhanskoj oblasti, 2001) rašireniji od ukrajinskoga. Glavnina ruskoga stanovništva živi u gradovima. Od oružanih sukoba 2014. veći je dio ukrajinskog dijela Donbasa (Donecka i Luhanska oblast) pod kontrolom proruskih snaga.

Citiranje:
Donjecki ugljeni bazen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15951>.