dužd (lat. dux, mlet. doxe [do:'źe], tal. doge, dogio [do:'e, do:'o]), hrvatski naziv za najvišega dostojanstvenika, kneza, u Mletačkoj Republici, koji se u latinskim dokumentima zove Dux Venetiarum (ili Venetorum), a u talijanskima Doge (Doxe) di Venezia. Potkraj VII. i na početku VIII. st. poglavar bizantske pokrajine Venecije zvao se dux. Oko 726. mletačka općina izabrala je prvi put sama duxa Ursusa (Orso), ali je poslije Bizant potvrđivao izbor dužda još do IX. st. U početku je duždeva vlast bila doživotna i velika, ali od polovice XII. st. njegovu vlast nastoje ograničiti patricijske obitelji, što im je postupno uspjelo do 1229. Otad je dužd više simbol i formalni predstavnik nego stvarni nositelj najviše vlasti, iako su se jake osobe i tada znale izrazitije afirmirati. Duždevi su, nakon pohoda Petra Orseola na Dalmaciju (1000), dodali svojemu naslovu i dux Dalmatiae, a poslije i dux Dalmatiae et Croatiae. Taj su naslov proširili nakon Četvrtoga križarskog rata (1202–04) dodatkom: quartae partis et dimidiae totius Romaniae imperii dominator. Znak duždeve časti bila je kapa od zlatnoga brokata sa čvrstim ukrašenim obručem, izdignuta na kraju u obliku roga. – U Genovi se od 1339. također javlja glavar komune pod imenom doge (»genoveški dužd«). Birala ga je komuna između pučana i imao je doživotno neograničenu vlast, ali je 1528. Andrea Doria ograničio vladanje dužda na dvije godine, priznao pasivno izborno pravo samo patricijima, a aktivno članovima Velikog i Malog vijeća. – U obje republike duždeva je čast prestala postojati njihovim ukinućem 1797.
