eklezija (grč. ἐϰϰλησία).
1. Starohelenska skupština odraslih građana koji su imali građanska prava. Birala je i smjenjivala činovnike, odlučivala o ratu i miru, mijenjala ustav. Glasovalo se dizanjem ruku, ali i tajno.
2. Starokršćanska općina vjernika. Poslije se naziv ecclesia upotrebljavao za Crkvu kao zajednicu vjernika, a u romanskim jezicima i za crkvenu zgradu. U katoličkoj terminologiji postoji: ecclesia militans, borbena Crkva, Crkva na zemlji; ecclesia patiens, trpeća Crkva (duše u čistilištu); ecclesia triumphans, pobjedonosna Crkva (pravednici u nebu). Izraz ecclesia militans udomaćio se i kao sinonim za Crkvu kao borbenu, netolerantnu političku silu.