struka(e): |

ekvivalencija ili ekvivalentnost (kasnolat. aequivalentia).

1. Istovrijednost, jednaka vrijednost.

2. Pojam iz lingvistike F. de Saussurea koji slijedom razvoja strukturalizma nalazi primjenu i u poetici (R. Jakobson, J. M. Lotman) i semantici (A. J. Greimas). Primarno upućuje na odnos podudarnosti dvaju raznorodnih ali povezanih aspekata jezičnog znaka, označitelja i označenoga, pa otuda i na tvorbu značenja. Njegova je pojava vezana uz premještanje značenjskog oblikovanja jezičnih jedinica iz djelokruga psihologije u »tržišni« kontekst ekonomije; time se objašnjava zašto de Saussure i njegovi sljedbenici izvode značenje iz vrijednosti, odn. iz položaja jedinice u nadređenom sustavu.

3. U matematici, relacija koja zadovoljava uvjete: refleksivnosti (x ≈ x); simetričnosti (iz  y proizlazi  x); tranzitivnosti (iz x ≈ y i y ≈ z proizlazi x ≈ z). Za dva objekta u odnosu ekvivalentnosti kaže se da su ekvivalentni. Npr. ekvivalentne su u prostoru s fundamentalnom grupom (→ erlangenski program) one figure za koje postoji takvo preslikavanje iz te grupe koje jednu od njih preslikava u drugu. Ekvivalentni su skupovi oni između kojih se može uspostaviti barem jedna bijekcija (→ funkcija).

4. U matematičkoj logici, logička operacija koja je za uređeni par matematičkih izjava A ⇔ B (A ekvivalentno B) istinita ako i samo ako su izjave A i B jednakih vrijednosti i istinitosti.

Tablica istinitosti:

A B A ⇔ B

5. U fizici, ekvivalentnost mase i energije. (→ teorija relativnosti)

Citiranje:

ekvivalencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ekvivalencija>.