STRUKE:

elektroencefalografija

ilustracija
ELEKTROENCEFALOGRAFIJA, 1. alfa-valovi, 2. beta-valovi, 3. theta-valovi, 4. delta-valovi, 5. kompleks šiljak-val

elektroencefalografija (elektro- + encefalografija) (kratica EEG), dijagnostička i istraživačka tehnika kojom se otkrivaju i bilježe vrlo mali akcijski potencijali mozga elektrodama pričvršćenima na kožu lubanje, pri čemu se električni otpor kože nastoji smanjiti na najnižu moguću mjeru. Zapis tih potencijala (elektroencefalogram) dobiva se s pomoću aparata (elektroencefalografi) koji pojačavaju naponske razlike u moždanome tkivu, a te su naponske razlike posljedica stalne aktivnosti stanica kore i dubljih struktura mozga u budnom stanju i u snu, pa i u besvijesti. Te su krivulje pretežno ritmična valovita izgleda, a različitih su frekvencija i amplituda, ovisno o stanju budnosti i regiji mozga iz koje se odvode. EEG valovi kategoriziraju se i mjere prema trajanju i iskazuju u frekvenciji na sekundu, odnosno prema naponu (u mikrovoltima). Dodatno se kategoriziraju po obliku, tj. manje ili više tipičnim crtežima (grafoelementima), npr. »šiljak-val-kompleks 3 na sekundu« tipičan je za epilepsiju »petit mal«, te u odnosu na njihovu raširenost: žarišni, difuzni, regionalni ili generalizirani valovi ili crteži. Po frekvenciji razlikuju se četiri skupine EEG ritmova: alfa 8 do 12, beta 13 do 30, theta 4 do 7 i delta 0,5 do 3,5 Hz. Patološki otkloni, česti kod epileptičkih ili podražujućih procesa u mozgu (tumori, upale, krvožilne malformacije, metaboličke abnormalnosti), imaju oblik šiljaka, zašiljenih valova, kompleksa »šiljak-val« i sl. Snimanje se izvodi istodobno sa 16 ili više elektroda. Kako bi se EEG učinio dijagnostički osjetljivijim, primjenjuju se razne aktivacije: hiperventilacija (pojačano disanje), fotostimulacija (ritmično podraživanje svjetlom), farmakološka, akustična, vestibularna aktivacija, aktivacija glazbom, aktivacija u snu ili deprivacijom sna (snimanje nakon neprospavane noći). EEG se može snimati u okviru poligrafije (→ poligraf). Većina suvremenih aparata ima računalne programe, što omogućuje neke automatske analize, prikaz evociranih potencijala ili tzv. cerebralne kartografije (grafički prikaz regionalnih promjena moždanih aktivnosti uvjetovanih motoričkim, kognitivnim ili intelektualnim funkcijama, npr. govor, računanje i sl.). Tijekom operacije može se snimati izravno s kore mozga (→ elektrokortikografija) ili iz dubinskih regija mozga ugradbom tankih vodilica s više elektroda (stereoelektroencefalografija, SEEG). Magnetoencefalografija (MEG), tj. snimanje valova magn. polja koja nastaju pri bioelektričnim promjenama moždanoga tkiva, izgledom i interpretacijom odgovara tehnologiji EEG-a. U Hrvatskoj je prvi EEG inicijativom S. Dogana pušten u klinički rad 1955.

Citiranje:
elektroencefalografija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 4. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17603>.