struka(e):

Elgon (Mount Elgon [mạunt e'lgɔn]; masajski Elgonyi), ugasli vulkan u istočnome dijelu središnje Afrike, na granici Ugande i Kenije. Krater promjera 8 km ima nekoliko vrhova, od kojih je najviši Wagagai (4321 m). Ubraja se u vulkane s najvećom bazom (promjer u podnožju iznosi 80 km). Padine mu se na istoku i jugoistoku blago spuštaju u približno 1890 m visoku visoravan Uasin Gishu, a na zapadu i sjeverozapadu strmo u nizinu prosječne visine oko 1100 m. Morene na padinama nastale su za pleistocenske glacijacije. Unutar kaldere nalaze se jezera i izvori vruće vode. Izvorišno je područje rijeke Suam ili Turkwel. Šumsku vegetaciju čine bambus, četinjače, tikovina. U gusto naseljenu podnožju uzgajaju se kava, čaj, krizanteme (za dobivanje piretrina), banane, proso i kukuruz. Nacionalni park obuhvaća 169 km² u Keniji (osnovan 1968) i 1121 km² u Ugandi (osnovan 1993). Škotski istraživač Joseph Thomson istražio je južnu stranu Elgona 1883., a Frederick Jackson i Ernest Gedge 1890. istražili su kalderu.

Citiranje:

Elgon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/elgon>.