Elohim

Elohim [elo:hi:'m] (mn. od hebr. Eloah: Bog), u starozavjetnoj Bibliji sinonim i najčešći naziv za jedinoga Boga Izraelova – Jahvu (spominje se više od 2000 puta). Isti pojam u singularu (Eloah) Izraelci su upotrebljavali kao naziv za božanstva susjednih im naroda. Premda neki u pluralu pojma vide ostatke politeizma, on je zapravo apstraktni plural (odgovara našemu pojmu božanstva) koji označuje sveukupnost božanske moći u jednoj osobi. Paralelna uporaba dvaju naziva za Boga i druge činjenice dovele su do hipoteze o četiri predaje (izvora) koje se isprepleću u Pentateuhu, od kojih su najstarije Jahvistička predaja (X. do IX. st. pr. Kr.) i Elohistička predaja (VIII. st. pr. Kr.), nastala na sjeveru Palestine na temelju starijih predaja.