emajl (franc. émail < starofranc. esmal < franački smalt), staklasta silikatna masa kojom se prekrivaju (emajliraju) metali (najčešće željezo, bakar, zlato), keramika i staklo radi zaštite površine i bojenja ili ukrašavanja. Danas se najviše primjenjuje industrijski za emajliranje čeličnih limova i sivog lijeva, ali i lijevanoga željeza i aluminija. Priprema se od mješavine silikata samljevenih u prah, fluorida i boraksa te metalnih oksida, a o njihovu izboru ovisi boja emajla (npr. titanijev oksid za bijeli emajl). Mješavina se stali zagrijavanjem u trajanju od 2 do 3 sata na temperaturi oko 1200 °C. Naglim hlađenjem nastaje granulirani emajl, od kojega se nakon mljevenja u prisutnosti vode dobiva prah za suho nanošenje ili se priprema suspenzija za mokro nanošenje. Već prema predmetu koji se emajlira, emajl se nanosi naprašivanjem (na zagrijanu površinu), uranjanjem, prskanjem ili drugim postupcima. Zagrijavanjem na temperaturi između 550 i 900 °C dobiva se čvrst i za podlogu dobro prianjajući sloj emajla. Obično se emajlira tako da se na prvi, temeljni sloj emajla nanosi jedan ili više slojeva s dodatcima koji pridonose kemijskim i estetskim svojstvima površine. Emajl se odlikuje velikom tvrdoćom (od 5 do 6 na ljestvici tvrdoće po Mohsu), nije porozan pa se lako čisti i higijenski održava. Ima široku primjenu u proizvodnji opreme za kućanstvo (posuđe, peći, kućanski aparati i uređaji).
U umjetnosti je tehnika emajla poznata od prapovijesti; rabila se u mnogim kulturama antike (Egipat, Grčka), u srednjem vijeku (karolinška i otonska umjetnost), zatim u doba renesanse, baroka te tijekom XIX. i XX. st. Jedna je od najstarijih tehnika cloisonné (franc. cloison: pregrada); na podlozi se tankim žicama ispletu pregrade u koje se stavlja mješavina za emajliranje. U XII. st. u Limogesu, Kölnu, Koblenzu i Liègeu nastala je jednostavnija tehnika champlevé, kod koje se emajl ulijeva u udubine izrađene u podlozi. Od XV. st. u Limogesu se primjenjivala tehnika slikanja emajla, bez metalnih međuprostora; na jednobojnu podlogu emajla slika se bojama od metalnih oksida, koje se griju i stapaju s podlogom (J. Fouquet, L. Limosin, P. Pénicaud). Emajlom se ukrašuje oružje (balčaci te korice mačeva i noževa, štitovi), liturgijski predmeti (kaleži, oltari, relikvijari, križevi), sitni uporabni predmeti (burmutice, satovi, škrinjice, kutijice), nakit i dr.
